Osim što je lepi naš grad, Zagreb ima i fascinantnu prošlost o kojoj redovito pišemo. Evo novog detalja, točnije legende koja je obilježila povijest našeg grada.
Put s Donjeg na Gornji grad izazovan je uspon, pa ne nedostaje stuba koje spajaju ova dva dijela grada. Jedne od njih su i Kapucinske. Iako svoj naziv nose po kapucinima čiji se samostan nalazio na mjestu današnjeg parka Grić i Državnog hidrometeorološkog zavoda, Zagrepčani uz njih vežu jedan drugi naziv.
Uvriježilo se za njih ime Vještičje štenge, a za to je zaslužna jedna legenda. Kako su bake strašile i pričama zabavljale svoje unuke, tako su govorile i o ovim stubama, koje su coprnice koristile kako bi se spustile na sastanak, koji se održavao na križanju Streljačke ulice i Tuškanca. Stube su bile mračne i tajanstvene, pa su dosjetljivim bakama poslužile za stvaranje legende kako bi unučad u suton potjerali sa stepenica na kojima su se rado igrali.
Kad bi pao mrak, trebalo je brzo ići kući, dok se onuda ne krenu spuštati coprnice.
Legendi o vješticama u starom Zagrebu ima na pretek, jer čak i gradske vlasti osuđivale su žene zbog čarobiranja, spajanja s vragom u obliku muškog lika i mnogočega drugog.
Čak i za veliku sušu i nerodicu, koja je Zagreb i okolicu pogodila 1685., okrivljene su vještice. Na križanju gdje su se one prema legendi okupljale, one su spaljivane. To je mjesto popularno nazvano “Zvedišće”.
Te godine na kolima su iz Mesničke doveli žene, kojima su mučenjem najčešće slomili noge. Spaljeno je njih 14, ali i jedan mlinar, koji je navodno sjedio na jajima i čekao da se izlegnu pilići.
Žene su u starom Zagrebu vrlo lako mogle biti optužene da su vještice. Dovoljno je bilo samo stati nekom na žulj, da “zarade” optužbu. U starim su spisima zabilježene neke od optužbi poput “letenja Ilicom, davanja dušu vragu i jedenje ljudskog mesa”, dok su neki tvrdili da im je coprnica “dala popiti pauka da umru”.
