Međunarodni se praznik rada obilježava od kraja 19. stoljeća, a 1. svibnja odabran je u spomen velikog prosvjeda u gradu Chicagu koji se zbio tog datuma 1886. Deseci tisuća nezadovoljnih radnika štrajkali su zahtjevajući bolje radne uvjete. Organizatori su prosvjeda osuđeni na smrt vješanjem, bilo je i mrtvih, a velik je broj ljudi uhićen. Unatoč pokušajima, pokret se nije mogao zaustaviti i označio je ustanak radništva diljem svijeta u borbi za bolje tretiranje.
Godinu dana nakon što je 1889. u Parizu proglašen, Međunarodni dan rada priglili su Zagrepčani te ga po prvi put proslavili 1890. Grad je bio pod austrougarskom vlašću a radnici su tad imali i po 16 radnih sati u danu, dok su im plaće bile nedostatne. Živjeli su jako skromno, u iznajmljenim prostorima koje su teško plaćali, jer jedva su prehranjivali i obitelji.
Higijenski su uvjeti bili jako loši, a stanovali su u sobama ili malim stanovima u kućama koje su se nalazile uz potok Medveščak. On je danas natkriven, te je nad njim Tkalčićeva ulica, a živjeli su i u Kožarskoj, paralelnoj njoj. Poznato je bilo i naselje Radnički dol, sjeverno od Britanskog trga, koje je uklonjeno polovicom 20. stoljeća, a radnici su se nastanili i uz Savsku cestu.
Objavljen program za Praznik rada u Maksimiru: Svi koji dođu dobit će ovo besplatno
‘Mora imati vremena’
U nekim su tvorničkim pogonima poput tvornice duhana ili knjigovežnicama tiskara radile većinom djevojke i žene, a često su radila i djeca. Zbog svih ovih radnih i životnih uvjeta, odlučili su radnici proslavom Prvog svibnja 1890. upozoriti Zagrepčane i nadležne, da će se boriti kako bi poboljšali svojeg položaja.
U zgradi su Hrvatskog sokola u 9 sati tog četvrtka, 1. svibnja 1890., održali skupštinu. O događaju su izvijestile i novine, koje su pisale kako se okupilo oko tisuću radnika iz svih grana obrta, a izlagali su knjigotiskari, stolari, postolari i krojači. Govorilo se o radnom vremenu koje bi u danu trebalo biti osam sati.
“‘Već je dokazano’ – izrekao je jedan od govornika – ‘da je čovjeku dosta, ako osam sati marljivo radi. Za okriepiti tielo, za potrebitu naobrazbu mora i radnik imati dovoljno vremena, i radnik mora misliti na odgojenje svoje djece. U osam sati uradit će svjež, okriepljen čovjek, više, nego umoran, neokriepljen u dvanest sata”, objavljeno je u Obzoru.
Veliki štrajk
Prva je proslava Praznika rada nastavljena kasnije tog dana. U 15 je sati povorka s oko 3000 ljudi krenula ispred zgrade Sokola te hodala do Maksimira, gdje je u perivoju priređena zabava. Sviralo se i pjevalo, a mnogo i nazdravljalo. Poruka koju se htjelo odaslati bila je da se s poslodavcima želi postići sporazum. Tadašnji se gradonačelnik Milan Amruš nakratko pridružio slavlju.
Samo četiri dana nakon ovog događaja, u tvornici kože u Zagrebu započeo je veliki štrajk radnika koji su zahtijevali da se radni dan skrati na 10 sati. Rad je obustavilo 400 radnika, a pregovori su trajali pet dana. Radnicima su čak prijetili i da će svi biti otpušteni, no ipak su se uspjeli nagoditi s vlasnicima tvornice.
Čehov stiže u Zagreb: Legendarni redatelj postavlja ‘Dramu bez naslova’
