Diljem svijeta obilježava se blagdan Svih svetih kada katolička Crkva i njeni vjernici slave sve svece i svetice, kako one poznate i službeno kanonizirane, tako i one koji nisu javno priznati, ali su svojim životom i djelima postigli svetost. Upravo je to posebnost blagdana i ujedno razlog zašto nosi ovo ime.
Naravno, sjećanja na njih imaju i svoje ‘zašto’. Na Sve svete, vjernici se prisjećaju svetaca kao uzora vjere i dobrote, nadahnjujući se njihovim djelima i predanošću Bogu. To je vrijeme kada se reflektira o duhovnim vrijednostima, životnoj prolaznosti i ohrabruje na osobni napredak u vjeri.
Važno je naglasiti, iako je običaj da se na današnji dan posjećuju grobovi najmilijih uz obvezno polaganja cvijeća, paljenje svijeća i molitve za njihove duše, ta praksa je službeno rezervirana za 2. studenog, iliti Dušni dan. Zanimljivo, premda se na današnji dan prisjećamo mrtvih, liturgija ima važnu poruku za vjernike.
U središtu svetkovine je život
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj svih ljudi, i Bog ih sve poziva da budu sveti.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao iznimna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako se danas podrazumijeva, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena kanonizacija bila je za vrijeme pape Ivana XV. godine 993., kada je kanoniziran sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, koji je održan 1961. godine, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve – pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu pjesmu slave svome Bogu.
Papa je odabrao datum obilježavanja
Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji i to upravo u nedjelju nakon Duhova. Ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog Ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.
Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom “Samhain” koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.
Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama “svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu”. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovjedanim blagdanom.
Tisuće će posjetiti groblja
Proglas o tome izdan je “na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa”. 12 stoljeća kasnije, puno toga se promijenilo ali tradicija ostaje. Poruka je ista, a groblja ostaju mjesto sjećanja na preminule članove obitelji i sve važne ljude iz naših života.
Kao i svake godine, gradska groblja će biti otvorena dulje nego inače a posebne, besplatne ZET-ove linije će prometovati cijelog dana kružno od Kaptola do Mirogoja i nazad. Mirogoj i ostala groblja posjetit će tisuće i tisuće ljudi koji će paljenjem lampaša stvoriti ‘more svijetla’ koje će osvjetljavati put vjernicima koji će krenuti na groblje u poslijepodnevnim satima.
