Žena godine upozorava na opasnost od teške bolesti: ‘Žene su posebno pogođene’

Izbor za Ženu godine dodjeljuje se uspješnim ženama koje su svojim radom i zalaganjem obilježile godinu, a osim što su izgradile uspješne karijere, doprinijele su boljitku društva u cjelini.

Nagradu za Ženu godine 2024. odnijela je profesorica Zdravka Poljaković Skurić, specijalistica je intenzivne neurologije, pročelnica je Zavoda za intenzivno liječenje i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb, te redovna profesorica na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i predsjednica Hrvatskog neurološkog društva.

Razgovarali smo s njom o nagradi Žena godine, Danu crvenih haljina i još puno toga.

Vi ste dobitnica nagrade Žena godine časopisa Zaposlena, što za Vas znači ova nagrada?
Nagrada je predivan znak vrednovanja rada i učinaka tog rada. No, kao prvo, željela bih naglasiti da je nagrada doduše “na ime”, no da iza tog imena stoje brojna druga imena bez kojih ovo ostvarenje ne bi bilo moguće. To su svi oni koji su željeli isti cilj i bezrezervno pomagali u njegovom ostvarenju, na prvom mjestu kolege s kojima radim, ali svakako i oni koji naizgled ne rade ništa povezano s mojim radom, ali bez kojih ja ne bih bila ono što jesam, a to su moji roditelji i moja najuža obitelj. Samo ovakva slagalica može dovesti do ovog ostvarenja, koje mi je, pred kraj mojeg radnog vijeka znak da su ideje bile dobre i da smo veliki dio ciljeva postigli. Mislim da nema ništa ljepše od te spoznaje nakon 35 godina rada.

Podizanje svijesti o moždanom udaru kod žena, dovelo je do osnutka Dana crvenih haljina, kako je došlo do toga?
Moždani udar je još uvijek jedna od najčešćih neuroloških bolesti s dalekosežnim i teškim posljedicama. Još uvijek je prvi uzrok invaliditeta i drugi ili treći (ovisno o godišnjim statistikama) uzrok smrtnosti u svijetu i u Hrvatskoj. Potreba za ne samo pravovremenim i učinkovitim liječenjem te bolesti, nego na prvom mjestu za prevencijom moždanog udara dovela je do brojnih javnozdravstvenih akcija koje upozoravaju na značaj moždanog udara, posljedice moždanog udara, ali i mogućnost preveniranja moždanog udara.

Ženska populacija je posebno pogođena tom bolešću zbog brojnih specifičnosti, kao što su hormonalne promjene, genetske predispozicije, psihologija i stav društva prema ženama pa i samih žena i njihovog odnosa prema zdravlju općenito. Kako je “Dan crvenih haljina” međunarodna akcija koja svoje aktivnosti usmjerava upravo na žene oboljele ili pod rizikom za bolesti krvožilnog sustava općenito, a posebno bolesti krvnih žila mozga koje dovode do moždanog udara, organizacijski odbor Dana crvenih haljina u kojem su (osim mene) prof. dr. sc.Arijana Lovrenčić Huzjan, idejna začetnica ove akcije u nas, zatim prof. dr. sc. Marina Roje Bedeković, prim. dr. sc. Vesna Matijević, Dinah Vodanović, mag. logopedije i naša suradnica Andreja Pasarić uz veliku i neprocjenjivu pomoć u organizaciji od strane naše producentice gospođe Nataše Mesarić, odlučio je tu akciju provoditi i u Hrvatskoj.

Ženi je nos stalno bio začepljen, a onda ju je dočekao horor: ‘Zahvalna sam što sam preživjela’

Nacionalni danom borbe protiv moždanog udara u žena

Što je cilj javnozdravstvene akcije Dan crvenih haljina?
Primarni cilj naše akcije jest upozoriti na mogućnost prevencije, mogućnosti ranog prepoznavanja i liječenja ali i mogućnosti rehabilitacije moždanog udara u žena. Svaki od ovih ciljeva ima svoje specifičnosti i još uvijek izrazito puno prostora za popravak. No onaj dublji i još možda važniji cilj jest upozoriti i uvjeriti žene da je njihovo zdravlje na prvom mjestu, jer tu “hijerarhiju” još uvijek ne prihvaćaju niti same žene, ali niti društvo u cjelini.

Kada je akcija Dan crvenih haljina započela i kakve rezultate je polučila na nacionalnoj razini?
Akcija je započela prije sada više od šest godina (za nekoliko mjeseci imati ćemo i sedmu akciju), a od ove godine je Dan crvenih haljina proglašen i Nacionalnim danom borbe protiv moždanog udara u žena, što smatramo izuzetnim uspjehom i mogućnošću da osnovne poruke akcije proširimo još više i zaista uspijemo u našem osnovnom cilju – očuvanju zdravlja žena ali i populacije općenito.

Akciju su na našu veliku radost doista prihvatili svi, ne samo medicinski djelatnici nego značajno šira populacija, koja uključuje i mladež pa čak i školsku i predškolsku djecu. Takvim ćemo pristupom, vjerujem, djelovati edukativno od najranije dobi, što je osnovni preduvjet ostvarenja ciljeva.

Hipoterapija pomaže osobama s neurološkim poremećajima

Osnovali ste i Udrugu za neurorehabilitaciju djece i odraslih, koliko je ona važna i potrebna?
Udruge toga tipa neophodne su u našem društvu. Udruga koju sam osnovala vezana uz moju veliku ljubav, a to su konji, konjički sport i jahanje. Kako je jahanje ujedno i priznati i učinkovit način neurorehabilitacije, koji je dio rehabilitacijskog programa za djecu i odrasle s neurološkim poremećajima, s obzirom na moju struku kao i već spomenutu ljubav prema ovim prekrasnim životinjama, bilo je prilično logično okušati se i u tom segmentu rada.
Moram priznati da o terapiji konjima (hipoterapiji) sanjam još od studentskih dana. No, eto trebalo je proći puno godina da se i taj san ostvari.

Udruga radi u prostoru Konjičkog Kluba “Hiperion Zagreb” uz punu podršku vodstva Kluba i volontera koji pomažu u samoj terapiji, a naravno i naše vrsne fizioterapeutkinje, Sanje Bilić. Za sada Udruga radi na manjem broju korisnika, budući da su terapije individualne i prilagođene kako uzrastu tako i medicinskoj potrebi. No postupno proširujemo kapacitet, a konačni cilj bi svakako bio ovaj beskrajno koristan vid dodatne neurorehabilitacije uključiti punopravno i u zdravstveni sustav Republike Hrvatske.

Vi ste aktivna sportašica i od prošle godine predsjednica Hrvatskog konjičkog saveza, imate li vremena za sve aktivnosti?
To je najteže pitanje od svih do sada. Očito imam. Dan traje još uvijek samo 24 sata, ali tih dana u mom (kao i svačijem) životu ima sve manje, stoga ih ne želim potrošiti “bez razloga”. Volja, ljubav i motivacija postoji. Pa obično kada je tako neće niti rezultati izostati, a isto tako sve što radim me veseli i ispunjava zadovoljstvom – što je i uvjet za sretan život, zar ne? A nadam se da ću imati dovoljno kritičnosti, ali naravno i dobrih savjetnika oko sebe, da neke aktivnosti prestanem provoditi kada za to dođe vrijeme i kada ih više ne budem radila dovoljno kvalitetno. Do tada – da, imam vremena za sve…