Zbog ponašanja putnika u javnom prijevozu neki se Zagrepčani redovito zgražaju. Ima tu svega, od glasnog razgovora o osobnim stvarima, tračanja s kolegicom, razgovora na video poziv, preko nepoštivanja pravila do izostanka bontona. Ipak, brojni su građani primorani koristiti ZET kao sredstvo prijevoza. Stoga, iskustva ne nedostaje.
Ispovijest koju je čitateljica poslala na redakcijski e-mail situacija je koja je iznenadila čak i nju. “Svega sam se ja nagledala i svašta sam doživjela po busevima i tramvajima. Cijeli je život vozim. Ali ovo što sam vidjela, nekako me posebno iznenadilo”, priznala je ona na početku.
“Ovog je tjedna zahladilo pa sam umjesto bicikom, odlučila na posao ići tramvajem. Bilo je jutro, pola sedam. Stojim, držim se za štangu i gledam malo po tramvaju, malo kroz prozor, da mi vrijeme prođe. Zamijetim jednu ženskicu, srednjih godina. Ima neki čudan rad u ustima, s jezikom. Okrenem pogled”, nastavila je ona.
‘Pomislim na sve moguće boleštine’
“Ali znate ono kad periferno vidite nešto, a čini vam se da nije u redu. E tak je bilo, i ja se okrenem natrag, kad ono, gospođa je cijeli prst gurnula u usta i čačka si nekaj po zubima. Vidjela sam ja da to nju muči, zato je valjda i išla onak s jezikom, ali daj, pa u tramvaju smo”, dodala je.
“I odmah pomislim na sve moguće boleštine koje si je stavila u usta s tim prstom, jer u tramvaju smo, držiš štangu, sjedalo… Pa tko zna tko je sve to dirao… Izvadila bude i ona prst kad iskopa valjda komadić maka ili neko drugo sjeme koje joj je zapelo dok je doručkovala, pa će se tom rukom ponovno primiti za štangu dok se bude provlačila do izlaznih vrata. Fuj”, rekla je.
“Meni je fascinantno kak ljudi takve stvari rade besramno, ali ne samo to, nego oni valjda ni ne misle da je to nešto neprimjereno, njima je to skroz okej, kao da je doma na kauču, čačka si po zubima”, zaključila je.
