Na mladima svijet ostaje, opće je poznata krilatica koja se koristi desetljećima. Pitanje je samo o kakvom je svijetu riječ. Studenti posljednje godine studija uskoro će zakoračiti u svijet rada, ali od njega neće dobiti ono što očekuju. Naime, kako je napisao jedan mlada autorica s Reddita, ne može si pomoći da ne razmišlja o budućnosti za koju smatra da neće biti bajna.
Kako piše, vlastit nekretnina i sigurnost izgledaju kao nedosanjani san. “U ranim sam dvadesetima i na trećoj sam godini studija, znam da ima vremena za razmišljanje o tome ali ne mogu si pomoći. Svaki put kad smo na nekom obiteljskom druženju dotaknemo se teme cijene stanova/stambenog pitanja i to me totalno deprimira. Dakle, gdje ćemo mi mladi pobogu živjeti u budućnosti?
Uopće me vise ne čudi sto se mladi tako kasno iseljavaju od roditelja. Zar ćemo morat dizat kredite po 150 tisuća eura za neki mali stančić i otplaćivati ga do kraja života? Nije samo tako u Zagrebu, nego i generalno svuda, ni nisam iz Zagreba pa znam i okolne cijene. Uglavnom, divljanje je sa cijenama i stvarno ne želim stan od 40 kvadrata u budućnosti platiti po ne znam ni ja kojoj ludoj cifri. Kada će doći kraj ovom ludilu?”, pitala se.
Uhvati li vas depra kad vidite cijene stanova?
byu/OverUnderstanding971 inaskcroatia
‘Što nisam kupio 2010. godine’
Očito je da mnogi s ovom temom rezoniraju jer je dobila poruke podrške od gotovo svih, a oni koji se nisu ozbiljno pozabavili tematikom, reagirali su pošalicom kako bi vjerojatno razbili sivilo egzistencije za mlade u Zagrebu. “U srednjim sam tridesetima i nikad si neću oprostiti što sam odustao od stana 2016 jer su mi rekli ‘bit će jeftinije’. 1600 eura kvadrata novogradnja Borongaj. Hoću/neću i na kraju nisam”, tužno se prisjetio.
Cijene su prije devet godina, ovisno o lokaciji i nekretnini, bile i dvostruko niže nego danas. Koliko je situacija bezizlazna za one koji neće ništa naslijediti, najbolje se može vidjeti i osjetiti po komentarima. Ironije ne nedostaje. “Što nisam 2010. kupio 10 000 bitcoina, a ne kiflu i jogurt na putu do škole”, napisao je jedan.
Da nije baš sve tako sivo, da sreću možemo naći i mimo četiri zida, pokušala je dočarati čitateljica s posebnom porukom za mlade. “Većina ljudi na svijetu nema svoju nekretninu. Nemoj bazirati svoju sreću i smisao na tome da posjeduješ zidove. Ako si to mozes priuštiti – super. Ako ne – živjet ćeš u tuđem i svejedno ga urediti tako da bude osjećaj kao da je tvoje, a svoj teško zarađen novac ćeš trošiti na stvari koje ti daju veću razinu sreće i zadovoljstva, započela je i potom zaključila:
Ulaganje u nekretnine je isplativije od štednje
“Selit se u veće i bolje ili bliže poslu/obitelji kad ti se sprdne. Nećeš snositi troškove popravka i obnove krova, fasade, itd. Cijene su kriminalne, znam, ali uvijek ima druga strana medalje. Nisi ništa propustila niti si manje vrijedna bez tog kredita za stan. Sve će biti okej”, stoji u komentaru. Za kraj ostavljamo i komentar jedne mlade osobe koja je opisala kako je izgledao njen pokušaj osamostaljenja iz roditeljskog doma.
“Jučer san baš gledala stanove za najam jer imam 29 godina i živin sa svojima i već mi je pomalo dosta svega. Pogledala 5 stanova i zatvorila stranicu jer ne samo da si ne mogu priuštiti nego i ovo šta mogu rentati izgleda ko podrum iz 1450 godine sa odgovarajućim smještajem. A o kupnji stanova ni ne pomišljam jer bi mi se banka nasmijala u facu”, zaključila je.
Dok jedni ne mogu do prve nekretnine, oni s akumuliranim kapitalom i dalje kupuju jer je ulaganje – isplativo. Nekretnina je i dalje kralj štednje u Hrvatskoj, cijene rastu od potresa i čini se da ne namjeravaju stati. Nekretnina je postala poput dionice, ulog koji se kupuje i kasnije proda dalje po višoj cijeni.
Objavio slike zagrebačke ulice, u Varaždinu su to zabranili: ‘Je li to ono, samo napravi što prije’
