Među vijestima koje svakodnevno na svojim mrežnim stranicama objavljuje Policijska uprava zagrebačka mogu se naći i kratke vijesti o provalama, kojom prilikom nepoznati počinitelji otuđuju nakit i/ili novac, te čine štetu koja se procjenjuje na razne iznose. Ove provale događaju se u raznim dijelovima Zagreba, pa i na širem području PUZ-a.
Kako to izgleda s druge strane vijesti, ispričala nam je jedna Zagrepčanka, koju je provala u stan duboko pogodila. “Nisam se samo iznenadila, ja sam se baš rastužila. Stalno čitaš o tome kak netko provali, da je uzeo nakit, a ti se pitaš pa kak su si to ljudi dopustili, kaj to imaju doma da se opće ukrade”, započela je ona.
“Ono kaj se meni za vikend dogodilo, ne želim nikome. Prešli smo od doma i ostavili otvorenu lesu od dvorišta. To je valjda lopovima pozivnica. Kuća nije bila prazna, zvao me susjed iz gornjeg stana i pitao jel čekam nekakvu dostavu ili goste, jer je vidio upravo dvije ženske u dvorištu, koje su pobegle van kad su ga skužile. Rekla sam mu da niš ne čekam, nek zatvori lesu i to je to. Nažalost, to nije prvi put da nam je netko upal u dvorište”, priznala je.
‘Šlagiralo me čim sam zakoračila’
“Mi smo bili kod familije na ručku i kad smo se vratili, još smo komentirali, dok smo otvarali lesu, kak je grozno da ti netko samo tak ulazi u dvorište i tko je to mogao biti. Muž je otključao vrata i sa sinom bio na dvorištu dok sam ja unijela torbe u kuću. Čim sam zakoračila u hodnik i krenula rukom prema štekeru da upalim svetlo, mene je šlagiralo”, otkrila je.
“Nekaj prestrašno. Scena kao iz filma. Mislim da mi je mozak jedno 3-4 sekunde kopčao stvari, dok nisam poviknula mužu, s tak očajnim tonom u glasu: ‘Pa one su nama sve rashitale i uzele, zovi policiju’, dok sam ja uzela mobitel i zvala susjeda. Tresla sam se. Prizor pred očima je bio strašan. U spavaćoj sobi mi je sve bilo bačeno iz ormara, obleke je bilo posvuda, svaka kutijica je bila otvorena i izvrnuta na krevetu, sav nakit koji je bio izložen ili odložen negdje, je nestao. Sve je nestalo”, prisjetila se.
“Slična odvratna scena i u boravku, svaka ladica otvorena, sve izbačeno van, suze su mi krenule kad sam skužila da su otvarali kuverte misleći da su novci unutra, bile su to samo fotografije i čestitke s djetetovih krstitki i rođendana. Naš je klinac mali, dvogodišnjak, mi posvuda imamo fotke njega i s njim, njegove su igračke di god se okreneš… kakvi to ljudi rade, da samo prekorače i pogaze dječju slikovnicu, da bi mu premetali po ormarima? Nemaju duše”, priča ona.
‘Samo sam stajala, nemoćna’
“Ništa nisam dirala, samo sam stajala i gledala, nemoćna. Muž mi je dobacio, činilo se kao da iz bunara govori, koliko sam bila kilometrima daleko u mislima, da su stražnja vrata provaljena. Kad je policija stigla, odradili su sve što su mogli, bili su stvarno korektni. Rekli su nam da smo ih trebali zvati čim su primijećene neke osobe na dvorištu. Sad mi je žao što smo uopće otišli iz kuće, jer to su valjda čekali, pratili nas i gledali iz nekog prikrajka”, nastavila je.
“Na stranu i ta materijalna šteta koja je nastala time što je otuđen moj nakit, tu je velika emotivna i mentalna šteta. Uspomene i pokloni koje sam dobila i čuvala godinama, nestali su. Ostao mi je ogoljen, prljav stan i odvratan osjećaj straha i nelagode, jer netko ti je kopao po stvarima”, dodala je.
“Potresena sam, dobila sam brojne ‘bukvice’ i ‘savjete’ tipa da si nabavim pesa i da više pazim, ali tko predviđa da će mu se ovako nešto dogoditi, pa stavlja rešetke na prozore? Di mi to živimo? Moja obitelj generacijama živi na baš ovom uskom području grada i dosad nikome ništa ni slično nije bilo, ovo nije ‘takav’ kvart, tu se ne događaju ovakve tužne scene”, rekla je i pojasnila da živi u Podsljemenu.
‘Budim se po noći’
“Mislim da ću se još neko vrijeme oporavljati od ovoga. Budim se po noći jer mislim da čujem da netko otvara vrata, da čujem korake u stanu, otvaranje ladica. Svako malo shvatim za još jednu stvar, predmet, da mi fali, da je vjerojatno zauvijek nestao, pa pustim suzu.
Dan nakon provale, nakon što sam sate provela ribajući sve površine i oprala mađine i mašine veša, bilo me strah uopće napustiti stan. Kad sam se vratila, oprezno sam ulazila, strahujući da ću opet naići na isti prizor”, ne krije. “Bome su me fino oštetili, tko god je provalio. Ne samo financijski”, zaključila je.
