U velikom i živom gradu poput Zagreba neobične su situacije neizbježne. Svakodnevno smo svjedoci raznih zbivanja i događaja koji se iz nekog razloga urežu čovjeku u pamćenje. Točno to se dogodilo jednoj našoj čitateljici, Zagrepčanki koja je toplu subotu odlučila iskoristiti za šetnju Gornjim gradom.
“Baš mi je falio taj starozagrebački štih, izgubila sam se u smogu i asfaltu Novog Zagreba, pa je pala odluka da napravim jednu finu turu od katedrale, preko Dolca, pa polako i na Gornji grad. Šetala sam se, stala još u dućkas po flašicu vode… Moram priznati da je bilo jako živo, puno turista, ali i domaći su se ljudi šetali”, otkrila je ona.
“Kad sam prošla Krvavi most i krenula uz Radićevu, točno se na pola uspona osjetila promjena. Bilo je tiše, mirnije, ali sve nekako i lijepo i gospodski. A kaj ću kad tak volim taj Zagreb. Hodam ja, bila je neka grupica ljudi iza mene, pa sam ubrzala korak i skrenula na Kamenita. Ak me nije tad herc strefil”, nastavila je.
‘Stvori se ispred mene’
“Prekrižim se kod Majke Božje, nastavim dalje i odjednom se stvori ispred mene, niotkud, silueta… Široka, ali niska. Malo bolje pogledam kako se okrenula prema lampi. Ženska, odjevena u nekakav kostim, krinolinu, s plaštom s kapuljačom na glavi i maskom preko očiju… Stajala sam tak u nevjerici, gledala izbuljenih očiju. Ženica taman da će izustiti nešto, kad se iza mene pojavila ona grupica kojoj sam zgibala na Radićevoj”, dodala je.
“I ova u krinolini odmah krene prema njima, jako glasno je počela recitirati. Rekla da je Barica Cindekova, ljudi su je samo gledali, nastavila je ona s nekim monologom… Onda mi je kliknulo. Valjda je to nekakva tura, ovo je lik iz Gričke vještice. Smijala sam se samoj sebi, kak sam nastavila dalje prema Štrosu, jer ta scena me baš podsjetila na jednu opisanu u knjizi”, zaključila je ona.
Zagrepčani opisali kako putuju na posao, pljušte reakcije: ‘Ljudi su komotni i glume face’
