Kao podsjetnik na to da osobi mali čin pažnje može promijeniti dan, a čak i spasiti život, 19. se kolovoza obilježava Svjetski dan humanosti. Tog se dana slavi dobrota, suosjećanje, pa i spremnost na to da se nekome u potrebi pruži ruka.
Tom prigodom, prisjećamo se ispovijesti jedne čitateljice, koja je bila neizmjerno zahvalna sugrađanima dobra srca za ono što su učinili. “Moja je baka krenula od svoje kuće prema nama. Kao i uvijek, nazvala je mamu i javila da kreće sad na bus, da stigne na onaj koji vozi do naše ulice. Put je stvarno kratak, sveukupno 6 minuta, ali mora na okretištu presjesti iz jednog autobusa u drugi”, pojasnila je na početku.
“Autobus je došao, no moje bake nije bilo. Kako je u poznim godinama, 86 ima, moja je mama zabrinuta lica došla do mene i rekla da baka nije bila u busu, da ju ide tražiti. Ja sam u međuvremenu zvala njen kućni broj telefona, no nitko se nije javio. Mama se vratila kojih 5-6 minuta kasnije, s bakom pod rukom. Ništa mi se nije činilo neobično, dok nisu ušle u kuću. Prizor pred očima, meni je to bilo jezivo za vidjeti. Bakin kaput bio je krvav po reveru i rukavu, glava joj je bila krvava, ogrebano lice… Mama ju je polako svlačila iz kaputa, dok je baka dolazila k sebi”, ispričala je.
‘Dajete nam nadu’
“Kad smo ju posjele i uvjerile se da je ok, pitale smo ju kaj je bilo. Uglavnom, ona je presjedala iz jednog busa na drugi i nogom zapela za nešto na tom asfaltiranom putu i pala kao kruška. Vjerojatno se samo popiknula. Ali, njoj su u pomoć odmah priskočili ljudi koji su bili na stanici. Digli su je i prvo posjeli na klupicu, pa je pitali je li u redu, treba lli zvati hitnu, kamo ide, kako se zove…
Baka je sve znala, jer ozljeda je samo izgledala strašno, ogrebala se”, dodala je. “Slušala sam kak nam to prepričava dok sam čistila njen sivi kaput od krvi i dobila neki tako pozitivan osjećaj. Kao vau, ima dobrih ljudi”, iskrena je.
“Kako je autobus polazio, ti su joj ljudi pomogli i da uđe u bus i sjedne, netko joj je dao maramicu da si drži na čelu. Ona je sirota zbunjena i u nekom šoku od toga što joj se dogodilo, fulala stanicu za izaći i krenula pješke do nas. Tako ju je moja mama i našla, da hoda tratoarom. Tko zna kaj bi bilo da je ona tako sama ostala na toj stanici, gdje je pala… stvarno hvala do neba dobrim ljudima, dajete nam nadu da je svijet divno mjesto”, zaključila je.
Svjedočila što su strani radnici napravili na tramvajskoj stanici: ‘Bilo je dosta opasno’
