Posljednjeg se utorka u svibnju obilježio Dan susjeda. Kako su susjedi i međususjedski odnosi svakodnevna su tema mnogih Zagrepčana, odlučili smo podijeliti iskustva koja neki čitatelji imaju sa susjedima. Neki su stanovnici glavnog grada sa susjedima u sukobu i svađi zbog buke, glasnih radova te neprimjerenog ili neodgovornog ponašanja. Ako i sami imate svoju priču sa susjedom, pošaljite nam na [email protected].
Da drugačije nije ni u gradskim naseljima gdje prevladavaju kuće, dokazala je čitateljica svojim iskustvom. Podijelila je susret s nekim susjedima koji su joj ostavili gorak okus u ustima. “Kao malu su me uvijek učili i forsali da pozdravljam susjede, iako sam to fakat mrzila. Ne volim čavrljanje, neugodno mi je. Ali, da izbjegnem cinkanje, jer neki su me susjedi znali drukati baki i dedi ak ih ne bi pozdravila, žrtvovala sam se i sad me poznaju u kvartu”, započela je svoju priču.
“Naravno, ne poznam ni ja sve ljude, kao ni oni mene. Ali kad prolaze, a ja sam na dvorištu, uredno se pozdravi i izmijeni nekoliko rečenica. Sad kak je došlo ljepše vreme često sam vani jer imam malo dijete, a i cvjetnjak koji svaki treći dan pljevim. Dračinje raste k’o ludo”, nastavila je.
Zagrepčane šokiralo što su ugledali na staklima svojih auta pred zgradom: ‘Dno ponašanja’
‘Kakva birtija’
“I tak ja sirota u blatu do lakta, čučim u kutu dvorišta, a mali trčkara uokolo i dere se ‘avto’ na svako vozilo koje prođe. U jednom trenu čujem da netko s njim razgovara, barem pokušava. Ustanem i pozovem dijete imenom, na kaj se lik na lesi malo scimal”, ispričala je.
“‘Mislil sam da je sam’, rekel mi je čovek na kaj sam mu odgovorila da kaj bi bil sam, tu sam, pljevim. Onda ga je pital jel bi išel s njim u birtiju. Dijete nema godinu i pol još, kakva birtija, kaj? Ja tog čoveka nisam u životu videla, nemam pojma tko je, kaj on predlaže, a bilo je i 10 ujutro”, rekla je dodajući da shvaća da se možda samo šalio.
“Ljubazno sam odgovorila da je za to još premali i pozdravila gospona koji je pristojno ozdravil i prešel dalje”, pojasnila je. “No to valjda ne bi bila ja da je tu bio kraj svega. Mi smo ostali još neko vreme na dvorištu, igrali se, gledali aute i pljevili ruže. Dolazi u jednom trenu prvi sused, ajde njega stvarno poznamo, lijepo se pozdravimo i on čučne da vidi maloga”, nastavila je svoju priču čitateljica.
‘Kam nos guraš’
“I naravno, u pravom hrvatskom stilu, bez takta i srama, pita on mene kad će drugo, na kaj nisam niš odgovorila. Nastavio je on, napol se obraćao meni, napol sinu. ‘Sad dok je ovak mali je najbolje da dobije bracu ili seku, da se ima s kim igrati tu na dvorištu, da nije prevelika razlika u godinama”, prisjetila se.
“Najradije bih mu svašta rekla i pozvala ga na red, jer kam guraš nos, ne tiče te se, ali eto… zbog dobrosusjedskih odnosa, samo sam kimala glavom i on je prešel dalje nakon kaj je bacil još nekoliko argumenata za svoj prijedlog. Danas su mi stvarno prisjeli i susedi i drač i ruže”, zaključila je.
Zagrepčani susjedima jednu stvar najviše zamjeraju: ‘Odlični u tome, mogu ih preporučiti’
