Posao u građevini tradicionalno se povezuje s fizički zahtjevnim radnim uvjetima i uglavnom ga obavljaju muškarci. Među ženama koje ruše te stereotipe je i Zagrepčanka Tea Dodig. Na njezinom ćete profilu na društvenim mrežama naći puno fotografija kako na nekom gradilištu drži špahtlu u rukama pod nadimkom Tea Zmaj.
Bavi se soboslikarstvom i fasadama. Gleta, radi i pomoćne poslove oko knaufa, ali majstorica je, kaže u soboslikarstvu. Ispričala nam je kako je došla u taj ‘muški biznis’ i kako se žena može snaći u tome.
“S nekih 18 godina sam upoznala jednog dečka koji se bavio soboslikarstvom i onda sam s njim poslije škole išla na fuševe nekaj sitno zaradit. Kad sam došla na prvo gradilište bilo mi je zanimljivo, pogotovo to gletanje i malo po malo sam se počela to raditi. Radim to već nekih 13 godina.”
Nije lako biti žena u tom poslu
Završila je drvodjeljsku školu za tapetara, ali život ju je odveo u drugom smjeru. Otvoreno kaže kako je biti žensko u tom poslu.
“Nekad naporno, nekad jako zanimljivo. Ja sam dosta hiperaktivna, imam dosta energije tako da mi to paše. Ne bih mogla sjediti u uredu. Možda za deset godina kad ne bum više mogla fizički posao raditi. Na početku mi je bilo jako teško dok nisam malo mase dobila i mišiće i to, ali sad kako radim već dosta dugo nije mi više naporno kao prije. Ali istina Bog, naradim se.”
Putem društvenih mreža nudi svoje usluge. Osim na gradilištima, radi adaptacije stanova i kuća. Priznaje da nije lako ženi dobiti posao. “S tim se borim cijelo vrijeme. Ljudi su čudni kod nas na Balkanu. Dosta njih govori da žena treba biti doma, a ne raditi na građevini. Ipak ima ljudi koji mi daju priliku i plate pošteno.”
Problem na Thompsonovom koncertu: Svi moraju biti spremni na jednu izvanrednu situaciju
‘Ni ruku mi ne daju’
Radi sve što se nudi. Ne bira poslove. Većinom je jedina žena na cijelom gradilištu.
“Dobro je. Zezancija s dečkima i tak”
Kad se javi na oglas za posao priznaje da su, još uvijek, reakcije poslodavaca različite.
“Neki imaju problem što sam žensko, neki ne. Sve ovisi kakva je tko osoba. Ak je netko primitivna osoba onda mu smeta, ali ako je normalna osoba onda naravno mu ne smeta. Ima ljudi koji me gledaju poprijeko, ni ruku mi ne daju, ni ne pozdrave me. Ima svega stvarno.”
Na pitanje bi li danas ponovno odabrala isti posao, uz malu pauzu, s osmijehom odgovara:
“Pa možda, hahaha. Možda. Možda da sam negdje u Americi, ali ovdje na Balkanu, tu je slaba lova.”
‘Zarada nije kao prije’
Kaže kako danas više nije dobra zarada. “Otkad je došao euro i stranci dosta se ruši cijena. Pala je cijena rada. Većinom je po deset eura satnica u firmi. To je otprilike 1600-1700 eura. Nisam zadovoljna s tim.” Bolje je, ističe, kad radi sama adaptacije stanova ili kuća.
“Tu je već bolje. Tu se da zaradit. To je već druga priča. Dosta je, ipak, zeznuta situacija. Zbog tih stranaca, rušiu se cijena. Mi radimo za pet eura kvadrat, dođu ljudi iz BiH, lupe cijenu dva eura. Da bi dobio posao moraš ići ispod njega s cijenom.”
Trenutačno je zaposlena, ali uvijek je u potrazi za boljim prilikama. Kad je gletanje i soboslikarstvo u pitanju dugim bi curama poručila ovako: “Može se, ali s pravim ljudima. Ja nažalost nisam imala prave ljude uz sebe koji bi mi pomogli.”
