Postoji stara izreka “pomozi sirotu na svoju sramotu”, a znači da se nažalost altruizam često ne isplati. Ljudi širokog srca često budu razočarani jer drugi ne uzvraćaju njihova dobra djela i ne mare jednako za zajednicu. Za suživot u gradu dobrosusjedski odnosi su veoma važni, a kvartovi koji ih njeguju bit će mjesta u kojima će vladati sklad i mir. Međutim nekad je teško održavati dobrosusjedske odnose jer nemaju svi “osjećaj” za njih, niti su svi spremni uložiti jednako vremena u brigu o susjedstvu.
Javila nam se jedna čitateljica koja je ispričala svoju priču, otkrivši kako je dobro djelo njenog djeda bilo zaboravljeno i kako susjedi nikad nisu uzvratili brigu i ljubav koju je on i obitelj generacijama nakon njega pružala kvartu. Time je htjela podsjetiti na važnost malih znakova pažnje i brige o ljudima oko sebe.
“Moja parcela je bila livada do šumice, između kojih su ljudi koristili put, koji je zapravo pripadao mom djedu. No kako to biva, ubrzo je postao javan put, jer djed se nije bunio i dao je ljudima da slobodno krate put za dalje. No kad je umro, nasljedstvo šišanja trave je preuzeo moj otac, no bio je toliko dobar i svjestan da je taj put nastavio održavati, ali ne samo livadu i put, već je orezivao i žbunje koje je raslo iz te susjedove šumice na put pa jedno sigurno 50 godina”, ispričala je.
‘Komunalni redari ne žele orezati privatnu parcelu’
Nakon što su tražili da se put asfaltira kako djeca ne bi hodala po blatu do škole, njena majka se odlučila tu zemlju dati svojoj sestri zbog njezinih unuka. Međutim, sestra je zemlju prepisala na sina, koji ju je ubrzo prodao jer ju je trebalo redovito održavati, posebno ljeti. Ipak, nitko od novih vlasnika nije brinuo o putu – žbunje koje je nastavilo rasti nitko nije orezivao, a susjedi nisu ni znali da je netko to prije uopće radio.
“Žbunje sve više raste, jedva se prolazi, komunalni redari ne žele orezati privatnu parcelu iako su dužni da ono što raste na javnom putu orežu… oglušuju se. Tako eto, netko se trudio da ljudima pomogne da dođu do glavnih prometnica, a netko se pravi gluh i slijep i živi kao da je Pale sam na svijetu”, napisala je ogorčena čitateljica.
Naravno prošlih godina sam zamolila susjede da orežu taj dio, no odgovor je bio: ‘Pa može se proći’. Tako da evo, šaljem apel da si ljudi malo razmisle o svojim postupcima i da i drugima olakšaju život, a ne samo sebi. Ne razumijem da vlasnici šume koji su odrasli muškarci njih 4, dakle u punoj snazi ne mogu svaki po metar ošišati i to barem 5 puta godišnje i biti suosjećajni sa susjedstvom te doprinijeti zajednici u kojoj žive. A vjerujem da bi im zrak koji udahnu u toj sumi možda i koristio… Hvala dragi susjedi… lijep pozdrav”, zaključila je naša čitateljica.
Zagrepčani bijesni zbog prakse koju sve češće vide u prometu: ‘Treba ih kažnjavati’
