Poznati svećenik Stjepan Ivan Horvat nedavno je na svojim društvenim mrežama pokrenuo reakcije vjernika nakon objave u kojoj je uputio kritike pojedincima koji se neprimjereno ponašaju na sprovodima.
Između ostalog, Horvat je upozorio na glasno razgovaranje o temama poput hrane, sporta ili visokih cijena, što je ocijenio izrazito neprimjerenim. Opisao je i da je sprovod ozbiljan i dostojanstven događaj te da bi na njemu svi trebali poštovati tišinu i iskazati poštovanje.
“Za priče i rasprave ima vremena poslije – za sprovod treba imati srce. Pazimo jedni na druge”, poručio je, između ostalog, Horvat. Tim povodom mi smo Zagrepčane upitali o običajima i ponašanjima na sprovodima koji ih najviše smetaju. Mišljenja građana bila su podijeljena.
Dok obitelj jeca oko lijesa, ljudi u okolini pričaju o nebitnim stvarima…
Objavljuje Zagreb.info u Subota, 30. kolovoza 2025.
‘Da se mene pita, ja bih to ukinula’
S jedne strane, neki su navodili razloge zbog kojih nikako ne vole karmine. “Neka mi svi zamjere, ali ne volim karmine. Kad se dođe jesti i piti. Ako ti nije netko najbliži onda se opustiš pa se ponašaš kako ne bi trebao. Tko mene poznaje zna da u svijetu neće pronaći osobu koja više voli jesti, ali ja to nikad ne bi radila na tužnom događaju.
Štoviše, hrana mi se tada gadi i smatram da nije pristojno tada jesti. Iako stari običaj nalažu da se kao jede. Kao za dušu, pa neki ljudi pretjeraju. Više volim da se dođe utješi najbliskije osobe ako se može, da si tu i poslije za nju ne samo na dan sprovoda, da pomogneš ako možeš i eto da svi nekako prežive taj dan”, napisala je jedna Zagrepčanka, na što su se nadovezali i drugi.
“Karmine. Da se mene pita, ja bih to ukinula. Taman što pokopaju čovjeka, ljudi idu jesti i piti i tračati”, “Nažalost, ima ljudi koji dođu da vide tko je na sahrani i što se priča”, “Ožalošćenom čovjeku nije do ničega, potreban mu je mir da savlada svoju bol”, “Karmine, to mi je nešto grozno, obitelj tuguje, a drugi piju i jedu, samo što ne zapjevaju, a većina laže o pokojnom kao da je bio svetac (bio ili ne bio, preuveličavaju, nema realnosti)”, nizali su se komentari.
Tisuće reakcija nakon ‘prozivke’ poznatog svećenika: ‘Dajte ljudi, sve češće to vidim’
‘Bolje bi bilo da ni ne dođu’
S druge strane, neki su navodili dobre strane organiziranja karmina. “Iza pokojne osobe ostanu ožalošćene osobe i recimo moraju se vratiti u prazan stan, kuću, sa svojim crnim mislima. Na ovaj način, tu su prijatelji, rodbina, malo te to zaokupi, pa se prepričavaju sjećanja i tako. Zato i ljudi dolaze u posjetu ožalošćenoj osobi, upravo da razbiju melankoliju”, napisala je jedna Zagrepčanka.
Također, neki su se osvrnuli i na glasno pričanje tijekom sprovoda. “Nedostatak empatije s tugujućima i brbljanje dok traje ispraćaj pokojnika. Ne traje toliko dugo da se ne bi moglo u dostojanstvu i tišini ispratiti na vječni počinak. Osobno me povrijedi ta nemarnost spram obitelji pokojnika, bolje bi bilo da ni ne dođu”, napisano je u jednom od komentara.
“Ne smetaju običaji nego nekultura onih koji su došli. Umjesto da dostojanstveno isprate pokojnika, cerekaju se, tračaju, samo što ne zaplešu, a obitelj se oprašta od svojih najmilijih. Nekultura, neljudskost, izostanak osnovnih načela suosjećanja, snobizam i samodopadnost u tim teškim trenucima. Eto to smeta, a ne običaji”, poručio je jedan Zagrepčanin.
‘Pokazati malo dostojanstva’
Neprimjerena ponašanja isticali su i drugi. “To kaj mrmljaju i cere se , još su mi gori oni koji dolaze u kratkim hlačama ili majicama bez rukava, žene u neprimjerenim haljinama itd.”, “Kad zazvoni mobitel na sahrani e to me smeta. Pokazati malo dostojanstva”, “Kada se obuku kao da idu na veselje, šarene boje, dekolte, minjaci, zvonjava mobitela, brbljanje tijekom pogreba”, komentirali su.
“Meni je ovaj običaj davanja sućuti isto naporan, bolje je bilo za vrijeme korone, staneš ispred odra na ulazu pokloniše se i svima izraziš saučešće, a ne svakom ponaosob. Isto tako me smeta čim svećenik kaže pođimo u miru, svi počnu pričati. Ako ste već došli ponašajte se ti 25-30 minuta kako treba, pa poslije pričajte”, napisano je u jednom od komentara.
“Ne volim komentare koliko je udovica plakala, kolika je bila sahrana, koliko vijenaca, kako je bilo tužno. Zato sam zamolila svoju djecu da samo oni i njihove obitelji budu na mojoj sahrani. I bez karmina. Dosta mi je komentara za života, još da mi ne daju mira ni kada umrem”, napisala je jedna Zagrepčanka.
Poznati svećenik upozorio na zanemareni grijeh: ‘Toga ima samo u Hrvatskoj, bolesni smo’
‘Neće me više nikad nitko na to natjerati’
Dio Zagrepčana prisjetio se najgorih stvari kojima su svjedočili. “Neću nikada zaboraviti kad je bio pokop moje kćeri, a par takozvanih prijateljica šapću iza mene da su došle gledati kako ćemo plakati i kako smo se obukli, a o karminama bolje da ne pričam, to bi zakonom zabranila”, zaključio je dio Zagrepčana.
“Na pogrebima se sretnu osobe koje se dugo nisu vidjele i u povorci ili ispred kapele pričaju i smiju se, bez imalo svijesti gdje se nalaze. Upravo zbog toga moj pogreb je samo za užu obitelj”, “Kad su moju baku pokapali zvonio je jednoj babi telefon na najjače. Javi se ona i dere se – ‘Ma evo ništa, došla sam da vidim koga pokapaju'”, komentirali su neki.
“Najteže mi je bilo prije skoro dvije godine kad mi je otac umro stajati u mrtvačnici sat vremena i pružati ljudima ruku koji su tu došli samo radi reda da ih se vidi. E neće me više nikad nitko na to natjerati. Te velike ceremonije bih ukinuo, a svojima sam rekao kad umrem da to objave tek tri dana nakon pokopa. Rekli su mi da sam lud. Možda jesam, ali ne podnosim licemjerje”, napisao je jedan Zagrepčanin.
