Zagreb je jedna prava metropola u kojoj se redovito gradi i šire se njegove granice. Dok se izgled grada mijenja i modernizira, odlučili smo se prisjetiti nekih nebodera koji su ostavili neizbrisiv trag na panorami Zagreba te i danas stoje kao podsjetnik na prošla vremena.
Na križanju Savske ceste i Ulice grada Vukovara smjestila se jedna prava “domaća cura”. Stara je 48 godina, a mnogi je smatraju simbolom grada. Otvorena je 23. prosinca 1976. na adresi Savska cesta 41. Neboder Zagrepčanka sa svojih je gotovo 95 metara bila najviša u Hrvatskoj, ali i Jugoslaviji. Tek ju je 2006. “prerastao” Eurotower sa svojih 97 metara.
Najpoznatiji je rad arhitekta Slavka Jelineka koji se s kolegom Berislavom Vinkovićem pri projektiranju Zagrepčanke inspirirao neboderom Thyssenhaus u Dusseldorfu. Ime je, navodno, Zagrepčanka dobila po istoimenoj popularnoj pjesmi koju je izvodio Ivica Šerfezi, a odražava duh i identitet grada.
Impresivna zgrada
Zagrepčanka se sastoji od tri dijela. Najviši, središnji dio, proteže se na 26 katova. Zapadni dio je niži za 5 katova, dok je istočni visok 19 katova. Impresivna zgrada ima osam osobnih i jedno teretno dizalo.
Iako je projektirana krajem 60-ih, njena gradnja trajala je čak šest godina, a poznato je da su izvođači radova bili Vranica iz Sarajeva i Monter iz Zagreba. Projektanti su imali zahtjevan zadatak. Investitor je imao specifične potrebe s obzirom na to da se radilo o poslovnom objektu. Svakoj tvrtci koja je kupila prostor unutar Zagrepčanke morali su ispuniti želje za rasporedom. Htjeli su vlastitu čajnu kuhinju i sanitarne prostorije, a odbili prijedlog automata za hladna jela i pića na svakom od katova.
Na kraju je gotovo svaki od katova uređen drugačije, uredi su bili veliki od 50 metara kvadratnih na više i kombinirani po katovima koji se protežu na 1200 metara kvadratnih. Za vrijeme projektiranja pojavila se potreba za dodatnim površinama, koja je riješena dodavanjem nižeg objekta. Zbog toga svega u zgradi nedostaju veće dvorane koje bi se koristile za izložbe ili veće sastanke.
Javio se vlasnik zapuštene straćare iz Dubrave: ‘Svjestan sam stanja’
Najljepša i najopasnija
No, vanjski izgled zgrade ono je što Zagrepčanku čini prepoznatljivim simbolom grada. Uz neboder od tri dijela postavljena je i stepeničasta niža zgrada koja pripada poslovnom kompleksu. Prepoznatljiv je zakrivljen oblik nebodera, prekriven staklom i mramorom. Desetak godina nakon njena otvaranja s nebodera su počeli padati mramorni blokovi i predstavljali opasnost za prolaznike i radnike u neboderu. U zgradu se ulazilo kroz tunel od dasaka i čelika, koji je u upotrebi i danas. Naime, obnova je krenula tek u 21. stoljeću, privatnim investicijama, te su zapadno i istočno pročelje sanirani.
Arhitekt Jelinek pri projektiranju je pazio na kompoziciju cjelokupnog prostora, pa su objekti okruženi hortikulturom, a Zagrepčanka je zaslužila svoj upis u Registar kulturnih dobara. Njen okoliš krase i razne umjetničke instalacije i fontane, a za nju je mozaik napravio Edo Murtić, poznat domaći slikar.
Stubište zgrade broji 512 stepenica, a one su postale poprište humanitarne akcije. “Zagrepčanka 512” utrka je koja se u prosincu, mjesecu borbe protiv ovisnosti, odvija na stubištu nebodera. Svakih 30 sekundi kreće jedan natjecatelj i trči do 25. kata, pa trasa zapravo iznosi 490 stepenica.
