Ispovijest zagrebačke majke kojoj se nije svidjelo “uništavanje” obuće djeteta kako bi se ono označilo imenom izazvala je brojne reakcije. Mnogi su ženu kojoj je zasmetalo što su njenom djetetu bez znanja i najave kemijskom olovkom na ulošku obuće ispisali ime prozvali da je preosjetljiva i zamara se nebitnim, kao i da je to uvriježena praksa u dječjim vrtićima.
Njena priča potaknula je našu čitateljicu da se javi s vlastitim iskustvom. No, njeno je vezano uz dom za starije osobe. Ona je početkom 2022. svoju majku u dobi od 92 godine odvela u stacionar jednog doma u Zagrebu.
“Pri prvom dolasku, a donio si ono što su ti rekli, po četiri komada svakog odjevnog predmeta, su mi dali opciju da mami oni označe svu odjeću, s naljepnicama. Ali, to sam morala platiti, 400 kuna. E sad, fora njihova, oni ti pri prvom dolasku u dom za taj iznos sve doneseno označe, ali, u uputama ti navedu da doneseš mali broj predmeta, jer štićenicima su ormarići za stvari stvarno mali”, pojasnila je ona.
‘Morao si sezonski platiti’
“Sve je to uredno odrađeno, potpiše se ugovor za to. E sad, moja je mama bila gotovo godinu dana u domu, i kako se vrijeme mijenjalo, ja sam joj donosila novu odjeću. Tu sam imala opciju opet platiti njih, to si morao novo sezonski dalje platiti 400 kuna, ili sama označavati. Ja sam joj sama kupila i zapeglala bi oznake prije nego sam joj donijela odjeću”, otkrila je i nastavila.
Pojasnila je kako odjeću štićenicima peru u domu, iako su neki znali nositi kući i sami prati. “U pranju se izgubi odjeća, jednu sam košulju, istu kao njenu, vidjela na jednoj drugoj gospođi. Te su žene, neke bile dementne, to je stacionar. Mama nije bila, pa je znala reći ‘to nije moje'”, istaknula je.
“Donijela sam joj jednu vestu da je razveselim, očito je etiketa bila presitna, pa su djelatnici markerom na leđa veste s unutarnje strane napisali njeno prezime. To je naravno probilo na vanjsku stranu. I tak se moja mama u joj dragoj joj vesti šetala po stacionaru sa svojim prezimenom na leđima, naopačke. Meni je jasno da je ljudima to nebitno, to mora biti enormna količina robe, ali eto, to mi je baš ostalo u sjećanju”, priznala je. “To kad bi odjeća došla s pranja, su djelatnice samo potrpale u ormariće, nema veze ako je nešto kod nekog krivo završilo, možda se nakon idućeg pranja vrati pravom vlasniku. Ponavljam, tu su bile žene kojima je nužna njega. Neke su bile dementne, pa nisu ni znale je li to njihova odjeća ili ne”, zaključila je.
Majka šokirana potezom zagrebačkog vrtića: ‘Ovo me ljuti, pogledam unutra i imam kaj vidjeti’
