Hrvatski zavod za javno zdravstvo poziva građane na sudjelovanje u javnozdravstvenoj akciji Dan plavih irisa – dan osoba sa stomom i osoba oboljelih od karcinoma crijeva koja će se održati u subotu, 25. svibnja, od 10 do 13 sati na Trgu Petra Preradovića (Cvjetni trg) u Zagrebu.
Kako bismo ukazali na potrebu odaziva na preventivne preglede i na vođenje računa o ovoj opakoj bolesti, donosimo priču Zagrepčanke koja je oboljela od raka debelog crijeva. Snježani Vučković je rak dijagnosticiran 2016. godine, brzo je eskalirao, uz bolove za koje ne može pronaći riječi.
“Rak je doslovno eksplodirao iz crijeva. Nije tu bilo puno pripreme i rasprave pred operaciju. Bol je bila toliko smrtna, nepodnošljiva, meni neopisiva. Kada čuješ što je posrijedi, ništa ti nije bitno i samo želiš da te netko spasi, ideš na stol pjevajući”, navela nam je Snježana, govoreći kako inače ima visok prag boli, ali da je cijelo to iskustvo bilo “izvanserijsko”.
Teško stanje
Agonija je započela noć ranije kada je otišla na spavanje, u sceni kao da je inspirirana horor filmom.
“Te noći, moj trbuh je počeo neprirodno rasti i počeli su strašni grčevi. Sve je izgledalo kao porod. Tu sam noć nekako izdržala, a kada sam ujutro došla na Hitnu, oni su zaključili da sam ja trudna. Cijelu noć je bol bila nepodnošljiva, ništa nije pomagalo. Uslijedio je jedan pregled pa drugi, a onda su me na djelić sekunde stavili na magnetsku rezonancu i počela je panika”, prepričala je kako je završila na hitnoj operaciji.
Kako je navela, operacija je trajala satima, a šav se prostirao skoro pa pola metra od prsa prema dolje. Što se točno dogodilo, Snježana je saznala tek nakon buđenja u bolničkom krevetu poslije operacije kada joj je doktor odmah rekao da je posrijedi bio “vrlo galopirajući tumor”.
“Rekao je da je to najteži oblik raka crijeva i dao mi je naslutiti da nije siguran da ću preživjeti. U smislu kako je nemoguće da takav oblik raka nije otišao dalje, na druge organe”, prepričala nam je prvi razgovor s doktorom.
Nevjerojatna sreća
Uz doktore i medicinske stručnjake, Snježani je značajna bila i podrška obitelji, ponajviše dvije kćerke od kojih je jedna tada imala 16, a druga devet godina.
“Tu su bili i moji kolege, ali ja sam nekako sama sebi bila najveća podrška. Nakon doktorovih riječi, nisam bila pomirljiva, jednostavno sam osjećala da ću ja to pregaziti. Obitelj mi je naravno govorila da će sve biti u redu, bili su uz mene, ali vidjela sam u njima da se oni boje da ću ja umrijeti jer su to i čuli od kirurga koji je rekao da mi ostaje šest mjeseci do godinu dana. Kad im je kirurg to rekao, bili su užasno poraženi, ali su svake sekunde bili uz mene”, opisala je Snježana teške osjećaje koji su pratili ovu bolest koja joj je bila dijagnosticirana kada je imala 44 godine.
Srećom, ubrzo su stigle i vedrije vijesti. “Nalaz je pokazao da je sve bilo u redu, da rak nije metastazirao. Imala sam sreću jer je to stvarno rijetkost”, rekla nam je potom opisujući kako ipak to nije bio kraj agonije.
Mučan oporavak
Oporavak i kemoterapija bili su vrlo mučni, a posebno je nesretna, kaže nam, bila i stoma, vrećica koja pomaže pri vršenju nužde s kojom je, prisjetila se Snježana, izrazito neugodno živjeti, a jednom se čak i odvojila dok je gostovala u jednoj emisiji na temu raka debelog crijeva.
Na njenu radost, navodi nam, u njenom je slučaju ona bila samo privremena. S druge strane, ono što nije bilo privremeno, jest uklanjanje više od dva metra crijeva i jednog jajnika tijekom operacije. Uz to, kaže nam Snježana, njen život više nije isti, a kod prehrane mora izbjegavati sve namirnice koje izazivaju nadutost.
“Ne smijem pomisliti ni na žitarice ni kelj, grah ili kukuruz, čak i mlijeko. To stvara strašne probleme i iskreno, bolje se osjećam kada pojedem pizzu ili hamburger, nego neko povrtno varivo koje nam je teško probavljivo. Trebam piti puno vode te jesti i voće i povrće. Primjerice, dobro mi je pojesti jabuku, ali je treba oguliti”, prepričala nam je svoj novi jelovnik.
No, dodala je i kako je dijeta nakon raka debelog crijeva komplicirana te svaki pacijent dobije svoju dijetu jer nemaju svi isti problem, a osobno joj je najbolja smiksana hrana.
Zagrepčanka slučajno otkrila tešku bolest: ‘Liječnica me pitala samo jedno pitanje’
Ignoriranje dok se ne dogodi
Budući da je novinarka, liječnici su Snježanu, kako kaže, brzo uposlili da proširi svjesnost o ovoj bolesti kao netko tko razumije javno komuniciranje i izvještavanje, a k tome i osobno ima iskustvo oboljenja. Na početku se u to bacila s punim entuzijazmom, išla je na događaje i gostovala u emisijama, ali kasnije se zabrinula kako je plemeniti cilj možda ipak uzaludan.
“Prestala sam sudjelovati jer mi se čini da nema smisla. Jednostavno, ljudi to ne upijaju i nevjerojatno je koliko ne reagiraju dok im se njima samima to ne dogodi, to je valjda tako u našem kodu. Super je šetanje s vrpcom, ali to je kao folklor. Nemam dojam da se ljudi zabrinu i kažu ‘idem vidjeti što imam’ i da paze na sebe”, požalila se Snježana kojoj nije problem oko svoje bolesti otkrivati i one neugodnije stvari.
Dodala je i kako smatra da fotografija govori tisuću riječi pa i danas žali što nije uslikala trenutak nakon operacije. “Kad su me razmotali nakon operacije, bila sam razapeta na tisuću kablova. Sonda mi je bila provučena kroz nos, s brojnim drenovima”, opisivala je scenu za koju joj je žao da nema snimljenu, uvjerena da bi to potaknulo ljude da više paze na svoje zdravlje.
Banalni simptomi
Navela je i da su prvi simptomi vrlo banalni, godinama prije nego problemi krenu, u obliku primjerice, začepljenosti, što mnogi olako odbacuju.
“Misle si, nisam bila na WC-u tri dana, ići ću četvrti. Treba se provjeravati, a u Zagrebu su kirurzi sjajni, a i prevencija. Čašice za uzimanje nalaza stolice se mogu naručiti na kućnu adresu, ali ljudi se svejedno ne provjeravaju”, zaključila je Snježana navodeći da će, ako se barem nekoliko ljudi testira nakon ovog članka, biti zadovoljna.
Nastavi zavod za javnu medicinu “Dr. Andrija Štampar” u Zagrebu navodi kako smjernice EU za probir raka preporučuju svake dvije godine pregled stolice na skrivenu krv, a potom, u slučaju pozitivnih nalaza, dijagnostičko-terapijskom kolonoskopijom.
Bolest koju je teško prepoznati, a sve je više ima: Simptomi su jak umor, nevoljkost, suha koža
Liječenje na vrijeme
“Definirani su svi postupci do dijagnoze te da se sve faze prate zbog nadzora nad kvalitetom kako provedbe, tako i pokazatelja kratkoročne i dugoročne učinkovitosti. Snaga programa je u otkrivanju brojnih građana koji imaju polipe, od kojih su neki zloćudne tvorbe, a kako je pravilo da ih uklanjamo za vrijeme kolonoskopije, to ujedno predstavlja liječenje te sprječavanje raka debelog crijeva”, pobrojala je sve blagodati organiziranog probira doktorica Nataša Antoljak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
“Prema podacima Registra za rak Republike Hrvatske u 2020. godini rak debelog crijeva je otkriven u 3396 osoba, od čega 2007 muškaraca i 1389 žena. Prema podacima baze umrlih, u 2021. umrlo je 2116 osoba od raka debelog crijeva, što je neznačajno više nego za trogodišnjeg pada (2018. – 2240 osoba i 2019. – 2095 osoba i 2020. godini od te bolesti umrlo je 2079 osoba).
Pridržavanje preporuka
Ovo smanjenje smrtnosti bi bilo značajnije kad bi se svi građani pridržavali preporuka za sprječavanje raka debelog crijeva, te naučili da je ovo rak koji je moguće spriječiti i bolje liječiti ako se otkrije u početnoj fazi unutar programa”, dodala je Antoljak preporučujući svima u starosti od 50 do 74 godine pregled stolice.
“Također je bitno da nam svi oni koji se ne žele pregledati, pošalju odgovor zašto, jer među tim osobama ima onih koji su već pod kontrolom jer se liječe od neke bolesti crijeva ili su preventivni pregled obavili u okviru drugih pregleda, odnosno u privatnom sektoru, a o tome nemamo podataka pa ih pozivamo svake dvije godine.
Odgovor se šalje u kuverti s plaćenom poštarinom tako da je to minimalni angažman građana”, napomenula je doktorica angažman koji građani trebaju napraviti sa svoje strane prije pregleda.
