Potaknuta doživljajem čitateljice kojeg smo objavili na portalu, javila nam se njena sugrađanka s vlastitom ispovijesti. Podsjećamo, mlada je majka iz Zagreba bila zgrožena ponašanjem pojedinaca u dizalu u kojem je bila s malim djetetom. Nepoznati joj je dostavljač hrane bez pitanja i povoda dirao dijete po kosi i licu, što je kod nje izazvalo nelagodu i ljutnju. Bila je iznenađena nedostatkom bontona i činjenicom da netko misli kako je u redu dirati tuđe dijete.
Kako nam je napisala u e-mailu, ova Zagrepčanka doživjela je potpuni šok zbog onog što joj se zbilo na tramvajskoj stanici u samom centru Zagreba. “Sjećam se da sam žurila jer sam kasnila, jer mi tramvaja mi dugo bilo, a sišla sam u Draškovićevoj da presjednem na drugu liniju. Izašla sam iz jednog i potrčala prema drugom tramvaju koji je bio ispred, da stignem, ne”, započela je svoju priču.
“Odjednom me baš obuzeo neki prečudan osjećaj, kao da nemam kontrolu nad tijelom. Trebala mi je koja sekunda da shvatim da doslovno letim, da su mi noge u zraku. Par trenutaka kasnije, našla sam se na podu, u boli. Baš me jako bolilo, pogledala sam po sebi i vidjela da mi je koljeno cijelo krvavo i podrapano, da su mi pukle traperice. Vidjela sam svoj sat koji metar dalje od sebe, on se u padu valjda otkopčao. Kako sam ja posegnula prema njemu, vidjela sam da su mi i dlanovi cijeli izgrebani i puni kamenčića. Baš sam fino zaronila”, otkrila je.
Zagrepčanka zgrožena onim što je doživjela u dizalu: ‘Okrenuo mi se želudac’
‘Krenuo me napadati’
“I tak ja sirota, u boli, na rubu suza zbog svega, još mi je i tramvaj pobegel i kasnila bum, kad odjednom osjetim nečiju prisutnost, blizinu. Pogledam ja prema gore kad ono neki lik stoji i gleda me ljutito”, dodala je.
“Krenuo me napadati, da sam ja skočila na njega, da kaj ja ne gledam di idem, da kak me nije sram. Gledala sam u njega i krenule su mi suze, jedva sam tak jadna rekla da nisam namjerno i da sam gledala pred sebe u tramvaj. Njemu nije bilo niš, valjda je samo htio reći nekaj, prigovoriti. Klasika”, smatra. “Nije me ni pitao jesam li dobro, niti mi je ponudio pomoć, samo me tak gledal i rekel da se on nekam žuri”, nadodala je.
Ispričala je kako je nakon nekoliko minuta uspjela pokupiti sve što joj je pri padu ispalo iz torbe i nekako se ustala. “Sjećam se da sam bila u nekom poluležećem položaju, pala sam drito pokraj velike crne kante za smeće, sjećam se onog mirisa smeća. Ustala sam se i šepajući prišla tramvajskoj stanici”, nastavila je.
‘Koji lik’
“Kad ono, gle čuda, gospon koji se tak žurio da mi nije mogao ni ruku pružiti da ustanem, ali je stigao špotati me, je i dalje tamo stajao i gledao me kak vučem tu jednu nogu s podrapanim koljenom i jedva ulazim u tramvaj. Onda je i on ušao u isti tramvaj. Koji lik”, dodala je u nevjerici.
“Nikad to neću zaboraviti, mislim da se nikad nisam osjećala jadnije. Baš sam bila sva nekako nemoćna, a on se postavio kao neki glas razuma koji me poziva na red. Doslovno sam bila na stanici, potrčala u tramvaj, bilo je gro ljudi, uvijek je tam gužva. Ne tražim si opravdanje, mogla sam više pripaziti, ali da mi nisi mogao ni ruku pružiti… Pretužno”, zaključila je.
Oko ovog su pitanja Zagrepčani složni: ‘To je najgore kaj ti se može dogoditi’
