Sklapanje braka sigurno je jedna od najtežih i najvažnijih odluka u životu, ali razvod isto tako može biti golem i zahtjevan korak. Dok neki u nesretnom braku žive čitav život, drugi se rastanu prije nego su partneru dali priliku da se dokaže i ispravi greške.
Priča ima koliko i ljudi, a ni jedna priča nije ista, svatko nosi svoje probleme, brige, strepnje i jade. Svaki brak sa sobom nosi sretne, ali i teške trenutke i zahtjeva puno žrtvovanja. Ipak u nekim situacijama lakše je reći “zbogom” nego se pomiriti.
Pitali smo čitatelje jesu li prošli kroz proces razvoda i je li im bilo teško, a mnogi su vrlo emotivno podijelili svoje priče.
‘Mislim da ću se ugušiti od svega’
Neki su napisali da im je to iskustvo bilo izrazito teško i iscrpljujuće. “Prekid 12 godina veze… Trebalo mi je 5 godina da se psihički oporavim od tog svega.. Podrške ni od koga, sad iz ove perspektive ću samo napisati jedno – ako prolazite tešku bol i patnju a u okolini ne postoji niti jedna osoba koja bi vam bila podrška tražite pomoć psihologa. Jer tu bol nitko nikada ne zaslužuje sam nositi na leđima. Meni su trebale godina da se posložim možda da sam imala mogućnost za stručnu podršku bila bih prije bolje. Na kraju preživiš, sve preživiš”, opisala je jedna Zagrepčanka.
Javila se i jedna žena koja je trenutačno u procesu razvoda. “Upravo prolazim i mislim da ću se ugušiti od svega i da ga nakon 33 godine nikad neću preboljeti, iako je manipulirao sa mnom dugo, dugo vremena, nije me pogledao u najvećoj bolesti, a najgore što me ocrnjuje svakodnevno djeci, a nije uopće bio prisutan u većini njihovog života”, napisala je jedna čitateljica.
Doduše ima i onih kojima je ta odluka bila bezbolna. “Jesam i vrlo bezbolno i korektno. Malo je znalo biti trzavica oko nekih stvari, ali kad se to riješilo, skroz sve u redu”, “Rastali se sporazumno bez puno drame i sad smo u boljem odnosu nego kad smo bili u braku imamo zajedničko dijete koje treba i mamu i tatu”, “Naprotiv bila sam sretnija nego na svadbi”, pisali su neki.
Zagrepčani znaju kamo u gradu nikad neće preseliti: ‘Ružan, bučan, neuljudni i neugodni susjedi’
‘Tamo gdje nema ljubavi, nema ničeg’
Iako je riječ o vrlo ozbiljnoj temi, jedan čitatelj se malo našalio. “Dogovorili smo se da se rastanemo kao ljudi, civilizirano i bez drame….a onda se uopće nije ponašala civilizirano i svašta mi je rekla ……i to samo zato kaj sam potpisati papire došao s tamburašima…”.
Jedna čitateljica podijelila je i prilično dug i mudar komentar koji vrijedi pročitati. “Ima raznih vrsta razvoda, neki rastanci su teži od ovih ‘zakonskih’, kad je proces rastave u tijeku i razvod gotov tad je odavno ‘svaki štrik popucao’, razvod je samo posljedica i procedura naših životnih odluka koje nekad nisu ‘najmudrije’, a gadno je i kad netko u to uđe bez ljubavi…”, napisala je pa nastavila.
“Tamo gdje nema ljubavi, nema ničega i ničega nikad nije trebalo niti da bude osim što u onim brakovima iz kojih se izlazi s djecom, djeca prođu traume zbog naših krivih odluka… Djeca su blagoslov i nisu zaslužili biti žrtve naših ‘krivih odluka’… oni snose i najveće posljedice koje nisu zaslužili, a mi smo odgovorni za odluke i posljedice… Mislim da bi prije sklapanja braka svaki par trebao na psihijatrijski pregled, individualni i grupni i prema nalazu psihijatra donijeti odluku. Ne treba matičar sklapati brakove već psihijatar, toliko iz prakse”, napisala je ova Zagrepčanka.
