Radna okolina uvelike utječe na osobni poslovni uspjeh. Dok u pozitivnom okruženju s nadređenima koji potiču radnike oni cvjetaju, kad je situacija suprotna, posljedice mogu biti jako loše. O toksičnoj radnoj atmosferi i lošem šefu progovorila je za portal jedna čitateljica, koja je odlučila svojim iskustvom podučiti druge.
Nju je način na koji ju je šefica tretirala doveo do ruba mentalnog sloma, kad je višemjesečna tortura kulminirala pri isplati plaće. “Završila sam na bolovanju, ali to je zapravo bio početak kraja. Sve je počelo dosta ranije”, otkrila je. Bio je to njen prvi pravi posao nakon studiranja, nakon godina studentskih poslića po Zagrebu između polaganja ispita na studiju.
“Vibra mi je nekako otpočetka bila negativna, nekako kao da nešto ne štima, jednostavno mi je iznutra nešto govorilo da pripazim. Uskoro sam ja šefici postala glavna meta, kad su neke prethodne pukle i otišle. Kolegica iz odjela marketinga govorila mi je da je petak šefici dan za odstrel, samo u 16 sati pozove najnoviju studenticu u ured i da joj otkaz”, prisjetila se.
Radnici u skladištu organizirali ‘pobunu’ pa otkrili: ‘Tako nam firma maže oči’
‘Kao ovce u toru’
“Ali ja sam odmah potpisala na neodređeno, nisam bila student, pa je mene malo bolje tretirala, ne kao potrošnu robu. Ali kad god je bio neki problem, nešto nije ispalo po njenom ili kako je ona to zacrtala, prebacivala bi krivicu na nekoga od nas zaposlenih. Najbolje mi je bilo kad mi je prigovorila da zašto u uredu ostavljam poslovni mobitel, jer kako će me ona dobiti ako me treba”, dodala je. “Nećeš me dobiti jer nisam u smjeni i ne radim”, nastavila je. “Asocirala me ponekad na lik šefice iz ‘Vrag nosi Pradu'”, pokušala je.
“Jednog smo ponedjeljka došli svi na posao, mala je firma bila, četiri zaposlene curke i ona, direktorica. Uđemo mi u taj ured, kad ono oko naših radnih stolova neke pregrade. Mi smo se prvo počele šaliti da smo kao ovce, u toru, ali onda nam je šefica pojasnila da je to ona postavila da omogući onima koji žele raditi, neometan rad. I gleda mačkica u mene. Kasnije sam ja saznala da nju ometa moj glas, kad se ja smijem na glas i slično”, otkrila je.
“E sad ide najbolji dio, tu di sam pukla. Sjedne meni plaća i ja vidim kak je ona neobično niska, inače mi je davala crkavicu ali eto, ja naivno potpisala takav ugovor. Pošaljem ja njoj poruku da kaj je s plaćom, jer fali mi onak dobar dio, i ona meni nešto kratko odgovori, kao budemo o tome, na poslovnom je putu sad izvan zemlje. Prešutno mi sniziš plaću i još nećeš objasniti zakaj… Tu sam se ja krenula tresti, povraćala sam i plakala se, dobila sam uglavnom anksiozni napadaj. Liječnica mi je otvorila bolovanje, a dok sam ja pokušala doći k sebi, ona je meni složila mail u koji je stavila i svoju odvjetnicu, prijetila mi otkazom, održala sastanak s kolegicama di me je pljuvala na osobnoj razini”, odala je čitateljica.
‘Mentalno me uništavala’
“Značiii, ona je njima govorila da me mama nije odgojila, moju je mamu kao roditelja i čovjeka vrijeđala, jer se ja na glas smijem u uredu i razgovaram se. Ona me čuje u svoj ured i u kuhinjicu dok ruča, i njoj to jako smeta i ometa ju u radu. A sadržaj e-maila koji mi je poslala je bio takvo urlanje. Hvala bogu pa se sad mogu tome smijati. Napisala mi je kako mi je oduzela od plaće dio za prehranu jer, ‘nisam zaslužila’, ali mi je ostavila naknadu za prijevoz, da mogu doći i dalje na posao”, pojasnila je.
“Da skratim priču, potpisali smo sporazumno otkaz, jer ona je meni uputila nekakvu opomenu pred otkaz zbog toga što ona zna da ja, iako dođem prije nje na posao, dođem malo prije nje… a odem kad mi završi radno vrijeme, ne ostanem duže. Ja ne mogu opisati koliko je ona mene i dalje mentalno uništavala nakon što sam dala otkaz, slala mi je mailove s odvjetnicom i prijetnje jer je ključ od ureda ostao koji dan kod mene, dok nisam našla vremena da joj ga odnesem na stari posao”, posljednja je interakcija koju je imala s bivšom šeficom.
“Kad sam našla drugi posao, u istoj, svojoj struci, sam shvatila kako treba izgledati i kako je to kad si u zdravoj radnoj okolini. I najbolje od svega je bilo što mi nitko nije radio tor ni branio da se koji put nasmijem s kolegama. Danas kad je se sjetim, rastužim se. Bila mi je prvi pravi poslodavac, a od mene je napravila nesigurnu, strašljivu curicu, koja preispituje svaki svoj potez u radu i boji se nadređenih. Te njene riječi da nisam zaslužila za hranu urezane su mi u pamćenje do kraja života”, zaključila je.
Istraživanje pokazalo: Užasni šefovi uništavaju zdravlje radnika!
