Jakov je do svoje osme godine bio potpuno zdravo dijete i ništa nije upućivalo na to da bi mogao oboljeti od neke autoimune bolesti. Međutim, stvari su se naglo promijenile. U samo nekoliko dana od pojave prvih znakova dobio je dijagnozu dijabetesa tipa 1.
“Odjednom mi se počeo žaliti kako je jako žedan i kada bi mu dala vode, popio ju je ‘na eks’ i tražio još”, ispričala nam je njegova majka. Uz neutaživu žeđ primijetili su i da neprestano mokri. U početku su to pripisivali običnoj prehladi, no ubrzo su se pojavili i drugi uznemirujući znakovi. “Dvije noći je pomokrio krevet i tada mi je već zazvonio alarm u glavi. Počeo je imati i čudan, kiseo miris iz usta.”
Obitelj je zbog toga otišla na hitnu službu Vinogradske bolnice, gdje su njegove simptome odmah shvatili ozbiljno. Nakon prvih pretraga liječnici su mu otkrili povišenu razinu šećera u krvi, a kasniji nalazi potvrdili su sumnju. Dječak je primljen zbog početne ketoacidoze. “Ubrzo su ga spojili na infuzije i inzulin jer je bio u početnoj ketoacidoznoj komi i trebalo je ‘isprati’ organizam“, objašnjava majka. To je stanje koje može ozbiljno ugroziti organe, osobito mozak.
Sve veći broj slučajeva
Liječnik im je potom objasnio da mu je gušterača prestala proizvoditi inzulin te da se radi o dijabetesu tipa 1. “Rekao je da će cijeli život morati biti na inzulinu i paziti na prehranu”, kaže majka. Dva su tjedna proveli u bolnici, u Referentnom centru za pedijatrijski dijabetes, gdje su prošli edukaciju o prehrani, primjeni terapije i svakodnevnoj njezi.
Veliku pomoć pruža mu senzor za mjerenje glukoze koji nosi na ruci i koji je povezan s mobitelom. “Zahvaljujući senzoru u svakom trenutku možemo znati kolika mu je glukoza pa ga ne moramo stalno ‘pikati’ iz prstića”, kaže majka. To je posebno dragocjeno tijekom noći, kada hipoglikemije i alarmi često prekidaju san. Obitelj razmišlja i o ugradnji inzulinske pumpice kako bi Jakovu olakšali primanje terapije i smanjili potrebu za učestalim injekcijama. Majka napominje da su napredak u medicini, farmakologiji i tehnologiji znatno olakšali upravljanje bolešću u posljednjim godinama.
Svjetski dan dijabetesa obilježava se 14. studenog. Globalne procjene navode da stotine milijuna ljudi žive sa šećernom bolešću, a veliki broj oboljelih nije ni svjestan svoje dijagnoze i ne prima adekvatno liječenje. Prema posljednjim podacima u Hrvatskoj je oko 400 tisuća oboljelih od šećerne bolesti. Dijabetes tipa 1 najčešće pogađa djecu i mlade, dok se tip 2 češće razvija kod odraslih i dugo može proći bez izraženih simptoma.
Ako se ne liječi, dijabetes može dovesti do ozbiljnih komplikacija, od oštećenja vida i bubrega do problema sa srcem i potrebe za amputacijama.
