Mnogi Zagrepčani posljednjih tjedana primjećuju veliku prisutnost malenih, na prvi pogled jedva vidljivih, prozirnih bubica koje ulaze u njihove domove i lijepe se na odjeću i tijelo. Radi se o bubicama koje su poznate kao mrežaste stjenice platane i hrastove mrežaste stjenice.
Inače, riječ je o vrstama koje su postale sastavni dio životinjskog svijeta Zagreba te se u gradu primjećuju već godinama. Podsjetimo, povodom njihovog velikog broja i neugodnog osjećaja kojeg mogu izazvati kada se zalijepe na kožu, na redakcijski mail javilo nam se već nekoliko čitatelja koji su podijelili svoja iskustva.
Jedan od njih je Zagrepčanin koji je izvijestio o situaciji u Jurjevskoj ulici, na strani Dubravkinog puta. “Stjenice smo dakako viđali i prijašnjih godina no nikada u ovakvim brojevima, primorani smo zatvoriti prozore radi nepodnošljivog broja stjenica koje iz nekog razloga masovno navaljuju na našu stranu. Napomenuo bih da ovdje živimo dulje od 10 godina, nikad, ali baš nikad nije bilo ni blizu ovako loše”, poručio je.
‘Hrpa ih je i hodaju po meni’
Uz opis situacije, naš čitatelj je zabilježio i fotografije velikog broja stjenica koje se nakupljaju kod prozora u njegovom domu. Također, sa sličnim zapažanjem javila nam se još jedna naša čitateljica.
“Jučer dok sam šetala s prijateljicom sam stalno osjećala da nešto hoda po meni i gricka me. Zamolila sam ju da pogleda imam li nešto na leđima, na što se ona zgrozila i rekla da ih je hrpa i sve hodaju po meni. Čula sam da nisu opasne, ali svejedno je jako neugodan osjećaj”, poručila je na početku.
“Nikako ih se nismo mogle riješiti, makneš ih s odjeće, a njih je za minutu opet hrpa. U Zagrebu živim već sedam godina, ali mogu potvrditi da ih ni jedne godine nije bilo u ovako velikom broju. Mogu samo reći da je postalo blago neizdrživo”, zaključuje naša čitateljica.
Dugo su u Zagrebu
Inače, mrežasta stjenica platane (Corythuca ciliata) prisutna je na području Zagreba već oko 30 godina. Ova vrsta, porijeklom iz Amerike, prvi put je otkrivena u Padovi 1964. godine, a u Zagrebu je pronađena 1970. godine. Širi se putem vozila i sada je raširena u svim južnim i srednjoeuropskim zemljama.
Također, hrastova mrežasta stjenica (Corythucha arcuata), gotovo nemoguća za razlikovanje golim okom od stjenice platane, registrirana je u Hrvatskoj 2013. godine. Smatra se da je donesena kamionskim transportom iz Turske nekoliko godina prije. Od tada se brzo proširila i postala značajan štetnik u šumama.
Zaključno, jedina održiva metoda za trajno suzbijanje stjenica jest biološko suzbijanje. Tijekom zime više od 50 posto stjenica koje se skrivaju ispod kore drveta pojedu pauci, što može značajno smanjiti njihov broj. Iako mrežaste stjenice platane i hrastove stjenice ne predstavljaju zdravstvenu prijetnju za ljude, njihova prisutnost može biti iznimno iritantna.
Zagrepčanka zgrožena nakon šetnje gradom: ‘Padaju po meni dok hodam, užas’
Bezopasne za ljude
Naime, stjenice su bezopasne za ljude jer se hrane biljnim sokovima. Stručnjaci objašnjavaju da, kada padnu na tijelo, stjenice pokušavaju “gricnuti” misleći da su na drvetu, ali brzo odustanu kada shvate da to nije njihova hrana. Važno je napomenuti da ove stjenice ne sišu ljudsku krv.
Jednostavan način za rješavanje ovih bubica je dobro protresti odjeću nakon boravka u prirodi. Mrežasta stjenica platane ima organe za bodenje i sisanje, a od njihovih uboda može ostati crvenilo. Ipak, ne hrane se krvlju već biljnim sokovima, najčešće na lišću platana, zbog čega listovi dobivaju bijele točkice i gube zelenu boju.
Zagrebačke platane već krajem srpnja i u kolovozu gube svoju funkciju ukrasnog zelenila zbog stjenica koje sišu klorofil iz listova. Iako prirodni neprijatelji poput bubamara i pauka postoje, očito nisu dovoljno učinkoviti u urbanim područjima.
Zagrepčanka o neugodnom iskustvu u svom domu: ‘Posvuda su, sve me pecka i svrbi’
