Međunarodni dan svjesnosti o prijevremenom rođenju obilježava se svake godine 17. studenog s raznim aktivnostima koje se ponekad protežu na cijeli tjedan. Organizacije poput zaklade March of Dimes, Europske zaklade za brigu o novorođenčadi (EFCNI), Little Big Souls International i Nacionalne zaklade za prijevremeno rođenu djecu bile su uključene u pokretanje ovog dana.
U svijetu se godišnje rodi oko 15 milijuna djece prijevremeno, a 1,1 milijun njih umire. U Hrvatskoj se godišnje prijevremeno rodi oko 2.500 novorođenčadi, što je 6 % svih živorođenih, a taj postotak raste te je u 2022. iznosio 6,7 %. Prijevremeni porodi su glavni uzrok dojenačke smrtnosti u Hrvatskoj. Preporučuje se da se porodi djece niske porođajne težine odvijaju u rodilištima s jedinicama intenzivnog neonatalnog liječenja jer preživljavanje i ishod liječenja ovise o dostupnosti educiranih stručnjaka i potrebnoj opremi, stoji na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
U Hrvatskoj je 2010. godine osnovana udruga „Palčići“ s ciljem pomoći, edukacije i razmjene iskustava roditelja prijevremeno rođene djece te unapređenja skrbi za bolesnu i prijevremeno rođenu djecu. Udruga je organizirala brojne humanitarne projekte kojima je opremila tridesetak hrvatskih bolnica potrebnom medicinskom opremom.
Strah koji nisam osjetila u životu
Svake godine 17. studenog, u znak sjećanja na sve „Palčiće“ među zvijezdama, puštaju se ljubičasti baloni kako bi se podigla svijest o zdravstvenim problemima prijevremeno rođene djece i izazovima njihovih obitelji te zdravstvenih djelatnika koji brinu o njima.
Biti majka palčića nije lako, kaže nam Zagrepčanka Maja. Ona je svog sina rodila više od dva mjeseca prije termina. „Znala sam da nešto nije u redu. Otišla sam u bolnicu i odmah su mi rekli morate u rađaonu, vaše dijete će se sada roditi. Strah koji me tada obuzeo nikada nisam osjetila u životu. Počela sam paničariti i samo sam htjela da moja beba bude dobro“, kaže Maja.
Dijete se rodilo relativno brzo, no Maja ga nije mogla uzeti u ruke, odmah je pregledan i smješten u inkubator. „Vidjeti to malo biće spojeno na sve moguće žice i monitore u meni je izazvalo bol. Plakala sam cijele dane, bila uz svog sina. Slušala liječnike koji su mi govorili da će sve biti dobro. No nije bilo sve dobro“, prisjeća se naša sugovornica.
Liječnici su mislili da je ovaj organ beskoristan: Zapravo pomaže u borbi protiv raka
Stalno sam govorila odmarat ću kada on ozdravi
Beba je završila na teškoj operaciji i nije se znalo hoće li preživjeti ili ne, ali kako kaže mama Maja, on je pravi borac i preživio je sve. „Nakon operacije liječnici su me upozorili da bi moglo biti posljedica, da će vjerojatno prve godine života biti više kod liječnika nego u vrtiću. Rekla sam dobro, što trebam raditi, kamo trebam ići? Dali su mi sve upute, ali bez obzira ne sve nisam bila spremna na sve što nas oboje čekalo“, kaže Maja.
Majin sin je prolazio razne preglede, terapije koji su bili iscrpljujući, kako za njega, tako i za majku. „Taman smo riješili jednu stvar, iskočila je druga… Riješimo posljedice operacije, onda su se javili problemi zbog sonde koju je imao nakon operacije. Kašnjenje u razvoju je postalo sve vidljivije kako je rastao. Krenuli smo kod logopeda, iako su svi govorili ma prerano ti je, ali nije me bilo briga. Neuropedijatar je davao dijagnoze i gdje sve moramo ići kako bi ih rješavali“, priča Maja.
Nije bilo lako prolaziti sve preglede, terapije, no Maja je sve to radila kako bi pomogla svom sinu. „Danas je on dječak koji ima pet godina i veliku većinu problema koje je imao prilikom rođenja smo riješili. Ostale su nam kontrole, ali danas je moj sin zdravo dijete. Psihički je ovaj put bio težak, ali znala sam da sve to radim za svoje dijete. Stalno sam govorila odmarat ću se kada on ozdravi, nemam vremena sada biti loše. Svim majkama koje se nađu pred ovakvim izazovom rekla bih nemojte odustati, idite glavom kroz zid za svoje dijete, kada vam je teško samo se sjetite da vas to malo biće treba, da se borite za njega“, zaključuje Maja.
