Zagrepčanka Maja opisala je detalje svoje borbe s bolesti koju mnogi i dalje ne shvaćaju dovoljno ozbiljno. Naime, 27-godišnjakinja je objasnila da je prošla borbu s depresijom, pri čemu su prvi znakovi bili gotovo neprimjetni.
“Bila sam umorna, bezvoljna, sve mi je postalo teret. U početku sam to opravdavala stresom, poslom, sezonskim promjenama. Ali dani su se pretvarali u tjedne, a ja sam se osjećala sve praznije. Prestala sam se viđati s prijateljima, prestala sam jesti, spavati, brinuti o sebi. Kao da sam polako nestajala”, opisala je na početku razgovora za Dnevno.hr.
Nadalje, Zagrepčanka Maja objasnila je da je u jednom trenutku shvatila da joj je potrebna stručna pomoć. “Sjedila sam na podu svoje sobe i pitala se ima li smisla dalje. Taj trenutak mi je promijenio život. Priznala sam sebi da trebam pomoć i to je bio prvi korak prema ozdravljenju”, dodala je.
‘Mislila sam da se to događa drugima’
Zagrepčanka je zatim razgovarala sa svojim roditeljima i potražila stručnu pomoć. “Psihijatar mi je dijagnosticirao tešku depresiju. Bila sam u šoku, mislila sam da se to događa drugima, ne meni. Ali istovremeno sam osjetila i olakšanje, jer sam napokon znala što se događa i da postoji način da mi bude bolje”, opisala je te dodala i da je jedno vrijeme provela na odjelu psihijatrije.
“Bila sam tamo tri tjedna. U početku sam se sramila priznati gdje sam, ali danas to više ne skrivam. To mjesto mi je spasilo život. Ljudi tamo nisu ‘ludi’, to su ljudi koji su slomljeni, koji pokušavaju pronaći put natrag”, navela je. Njezino liječenje uključivalo je farmakoterapiju, odnosno antidepresive i stabilizatore raspoloženja.
“Isprva sam bila skeptična prema lijekovima, ali shvatila sam da su oni nužna pomoć. Nisu magično rješenje, ali su mi omogućili da ponovno počnem disati, da se vratim svakodnevnim stvarima. Lijekovi mi nisu oduzeli osobnost, nego su mi je vratili”, prisjetila se.
‘Naučila sam da nije sramota tražiti pomoć’
Nakon liječenja u bolnici, Zagrepčanka je nastavila s psihoterapijom. “To je bio najteži, ali i najvrjedniji dio procesa. Terapija me naučila prepoznati svoje misli, razumjeti ih i prestati ih se bojati. Naučila sam da emocije, pa čak i one bolne, nisu neprijatelji, nego pokazatelji da sam živa”, rekla je.
“Depresija mi je oduzela mnogo, ali mi je dala i novu snagu. Naučila sam da nije sramota tražiti pomoć, da ranjivost nije slabost, nego hrabrost. Depresija ne nestane preko noći. Naučila sam živjeti s njom, razumjeti je i brinuti o sebi. Sada slušam svoje tijelo, dajem si vremena i ne sramim se kad trebam pomoć. Taj period mog života bio je najmračniji, ali me naučio tko sam i koliko mogu. Danas, kad pogledam unazad, vidim djevojku koja je preživjela nešto što je mislila da neće. I ponosna sam na nju”, poručila je.
Inače, Maja danas radi posao koji voli, ima društvo te se bavi sportom i meditacijom. Teški dani i dalje se ponekad pojave, ali navodi da sada zna kako se s njima pravilno nositi. Zaključno, istaknula je poruku za sve koje muče slični problemi. “Nemojte misliti da ste sami. Niste. Možda vam se čini da nema izlaza, ali postoji. Obratite se nekome – liječniku, terapeutu, prijatelju, obitelji. Postoji pomoć, i zaslužujete je. Nitko ne bi trebao prolaziti kroz pakao u tišini. Vjerujte mi, svjetlo se uvijek vrati – samo mu trebate dati vremena”, poručila je za kraj.
