Koliko pazite na svoje zdravlje? Često čitamo ili čujemo kako liječnici pitaju to pitanje. Ponekad slušamo svoj organizam, a najčešće ne. Malo nam je zlo, malo nam se vrti ili nas nešto boli, uglavnom kažemo – ma proći će.
Možda tako i bude, no ima slučajeva kada tome nije tako. Lara, mlada žena u tridesetim godinama, radi u IT sektoru još prije nego što je završila fakultet. „Počela sam raditi dok sam studirala. Super je bio osjećaj zarađivati pristojne novce, dok su moji vršnjaci radili loše sezonske poslove ili posuđivali novce od roditelja. Ali tu je i nastao moj problem, sjedila sam za laptopom po cijele dane. Moja fizička aktivnost se svela na poneko pješačenje po Sljemenu vikendom“, kaže Lara.
Sjedilački način života i neadekvatna prehrana počeli su činiti svoje. „Nisam nikad imala višak kilograma, uvijek sam bila mršava, tješila sam se imam brz metabolizam i mogu jesti što želim“, pojašnjava Lara.
Dijagnoza je bila potpuni šok
Uvijek puna energije, odjednom je počela osjećati neobjašnjivi umor. Zanemarila ga je, misleći da je to prolazno i previše posla, no njezino stanje se pogoršavalo. U jednom trenutku, usred dana na poslu, jednostavno se srušila. Taj događaj je bio alarmantan, ali ni tada nije mislila da je nešto ozbiljno u pitanju. „Vjerojatno sam malo pojela ili nizak mi je tlak, to sam mislila“, kaže Lara. No, nakon što se drugi put srušila, odlučila je posjetiti doktora.
Nakon niza pretraga, dobila je šokantnu dijagnozu – dijabetes. Njezine vrijednosti šećera u krvi bile su nevjerojatno visoke, čak 30 mmol/L. “Bila sam u šoku. Nisam mogla vjerovati da se to događa meni”, prisjeća se Lara. “Nikada nisam razmišljala o tome da bih mogla imati dijabetes, jer sam se uvijek trudila živjeti zdravo. Barem sam tako mislila”, kaže Lara.
Ova dijagnoza je za Laru bila prekretnica. Svijet joj se preokrenuo naglavačke. Morala je potpuno promijeniti svoj način života, od prehrane do svakodnevnih navika. “Bilo je teško prihvatiti da je moj život sada drugačiji. Prvih nekoliko tjedana nakon dijagnoze osjećala sam se izgubljeno. Teško mi je bilo priviknuti se na restrikcije u prehrani. Slatko je bilo moje gorivo, danas shvaćam da su grickalice i slatko bili prisutni u mom jelovniku više nego što je u granicama normale”, priznaje Lara.
Pogledajte što su znanstvenici našli u ljudskom mozgu: ‘Nije slučajno, toga će biti sve više’
Nikada se ne smijemo predati
No, Lara nije dozvolila da je bolest definira. Krenula je u borbu, odlučna da preuzme kontrolu nad svojim zdravljem. Naučila je sve o svojoj bolesti, posvetila se redovnom vježbanju, prilagodila prehranu i počela redovno mjeriti nivo šećera u krvi. “Ovo nije kraj, već novi početak. Svaki dan je borba, ali sada znam kako se boriti”, kaže Lara.
Iako je njen put bio izazovan, Lara je uspjela pronaći balans i nastaviti živjeti punim plućima. Lijekovi, prehrana, fizička aktivnost pomogli su joj da dovede razinu šećera u krvi na normalu.
“Najvažnija lekcija koju sam naučila je da se nikada ne smijemo predati. Život nas ponekad iznenadi, ali u nama je snaga da se suočimo s tim izazovima. Danas hodam svaki dan, vježbam i penjem se na Sljeme svaki vikend”, zaključuje Lara.
