Javni gradski prijevoz u Zagrebu nepresušno je vrelo događaja, doživljaja, raznih scena, ali i anegdota. Ponekad zna doći i do incidenata poput onog gdje se u ponedjeljak zapalio ZET-ov tramvaj na liniji 13.
Bilo je to u blizini Meštrovićeva paviljona, na njegovoj redovnoj ruti. Putnici su evakuirani, a vozač je pokušavao ugasiti požar aparatom za gašenje dok nisu stigli vatrogasci. Iz JVP-a su potvrdili kako je požar ugasio vozač. Ova je zastrašujuća situacija u kojoj je hrabri potez vozača spriječio tragediju jednu čitateljicu podsjetila na jednu dramatičnu scenu koju je proživjela u tramvaju.
“Nikad to neću zaboraviti, prošlo je već i 10-ak godina, ali to mi se tak urezalo u pamćenje da me prati do danas. Bila sam u staroj osmici, koja je taman skrenula u Branimirovu prema placu, taj potez. Na nju ima izlaz dosta okomitih ulica, a nemaju sve semafor, koliko me pamćenje služi”, započela je.
‘Pljuvao je staklo iz usta’
“Uglavnom, bila je zima i to se sećam jer sam si rit grijala na sicu, sedela sam s lijeve strane, pa sam imala super pogled na ono kaj se dogodilo. Kak je šofer ubrzal nakon skretanja u Branimirovu, odjednom je krenul trubiti. Ti stari tramvaji zvone zapravo. On je videl da neki čovek u starom crvenom Mercedesu želi izaći na cestu iz sporedne ulice, malo se zaletio. I na njegovo je zvono lik stao, ali je opet malo krenuo, pa stao, kao da procjenjuje jel stigne prije tramvaja izaći na cestu”, nastavila je.
“I nije stigel, naravno, on se frontalno zabil u levi bok tramvaja, di sam ja sedila. Kolko se sjećam, udubio je prednji dio kod šoferske kabine, a njemu je pukla šajba na autu. Zvuk udarca i pucanje stakla baš se čovjeku ureže u glavu. I onda je čovjek izašel iz auta, činilo se da je ok, ali, on je pljuvao staklo iz usta. Vozač tramvaja kak je ustao se zaderao jesmo li dobro, jesu li svi okej. Nikome nije bilo ništa, jer on je stao, tako da se čovjek zaletio zapravo u tramvaj koji je stajao, da njega ne bi udario”, dodala je.
“Inače bi ga pokupil s tramvajem i vjerojatno odbacil dalje, tko zna kaj bi bilo. Ovak nikome ništa, on je rekel da smijemo ići ako želimo. Žurila sam na faks pa sam otišla i ubrzanim korakom se udaljila, pokušavajući se smiriti”, priznala je. “Iskreno, ostavila je ta cijela situacija na meni neki trag. Dugo sam ja kao sudionik u prometu imala cimanje kad bi vidjela da netko izlazi iz sporedne ulice, stiskala svoju nevidljivu kočnicu na suvozačkom mjestu ili bi ispustila neki prestrašeni zvuk i samo iznervirala osobu za volanom”, priznala je.
