Dok mladi Hrvati odlaze trbuhom za kruhom u Austriju, Njemačku, Irsku i druge europske države, kod nas isto tako dolaze ljudi iz siromašnih zemalja Azije, primarno Indije, Nepala i Filipina.
Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je prošle godine 172.499 dozvola za boravak i rad. Za novo zapošljavanje izdana je 112.981 dozvola, produljeno je 40.660 dozvola, a zaposleno je 18.858 stranih sezonskih radnika. Podaci pokazuju da je najviše stranih radnika stiglo u Grad Zagreb i Zagrebačku županiju i to njih 28.850.
Tako se u Zagrebu danas svakodnevno u tramvajima, autobusima, na ulicama i u parkovima mogu vidjeti skupine stranih radnika. Stavovi građana prema stranim radnicima su prilično podvojeni. Dok neki pišu kako su simpatični, skromni i radišni, drugi ih vide kao prijetnju za domaće radnike, a neki strani radnici čak su nažalost bili i žrtve fizičkih i verbalnih napada.
‘Suludo tužne živote ovdje vode’
“Neki dan šećem po Ljubljanici i vidim ekipu tri strana ‘radnika’ azijskog podrijetla kako organizirano skupljaju boce po svim kontejnerima u ulici. Jedan vozi bicikl s vrećama, drugi nosi vreće, a treći se penje u kontejnere i vadi boce. Zanima me nemamo li već dosta svoje sirotinje (uglavnom penzioneri) koji skupljaju boce i s tim nekako preživljavaju nego sad moramo uvoziti strane ‘radnike’ koji dobivaju vize i razne povlastice kako bi kopali po kontejnerima? Možda sam to samo ja pa me zanima vaše mišljenje”, napisao je nedavno jedan Zagrepčanin na Redditu.
“Poanta objave je isticanje apsurda da moramo uvoziti strane radnike da bi na kraju kao veliki dio domaćeg stanovništva kopali po kantama, a ne nekakvo napadanje tih istih ljudi. Smiješno rješavanje problema manjka radne snage time da se uvoze ljudi koji opet neće imati posao”, pojasnio je.
“Kako se usuđuju biti siromašni u Hrvatskoj?! Vidio sam i sâm to, i jedino što mi je prošlo kroz glavu da su sasvim očito toliko jadno plaćeni da su prisiljeni uz to i skupljat boce. Zamisli šljakat osam sati za 600 eura i onda još jurit kopat po kontejnerima, jer agenciji daju 200 od tih 600, pa još 300 doma svojima. Suludo tužne živote ovdje vode, a ekipa usmjerava frustracije na njih umjesto na HDZ koji su ih ovdje doveli te na njima zaradili, a i gurnuli ga narodu kojem nisu sposobni osigurat dostojanstven život”, nadovezao se jedan korisnik.
Cijeli Zagreb priča o ovom sukobu: Policija istražuje slučaj, čekaju se prve službene informacije
‘Sad još uskraćujemo siromaštvo’
“To ti se zove moderno robovlasništvo. Robovi nikad nisu nestali, samo su postali nama nevidljivi. Našu odjeću, elektroniku i druge pi*darije već desetljećima proizvode Kinezi koji su mizerno plaćeni, u tvornicama oko kojih su se morale raširiti mreže kako bi se smanjila stopa samoubojstava u njima. Sad se ta industrija prebacuje u Indiju, ali poanta je i dalje da su oni u principu roblje. Koje ti nikad nećeš upoznati, vidjeti niti saznati za njihove probleme. Ali hej, bitno da se odjeća, tehnika i slično mogu što jeftinije kupiti”, naveo je jedan Redditovac.
“Sad još uskraćujemo siromaštvo – kao ‘To su naši siromasi, nađite si svoje. Kradete siromaštvo od poštenih ljudi koji su godine života ulagali u to da mogu skupljati boce – deportacija”, sarkastično je istaknuo jedan korisnik.
Strani radnici u Hrvatsku uglavnom dolaze preko agencija za zapošljavanje s kojima unaprijed potpisuju ugovor. U Hrvatskoj su najčešće smješteni u iznajmljene “stanove za radnike”, u koje bude smješteno po četiri, šest, osam, pa i više radnika, a budući da dolaze iz zemalja sa znatno nižim životnim standardom, uglavnom šalju veliki dio plaće kući obiteljima.
