Televizijski kvizovi su u Hrvatskoj oduvijek popularni. Program koji je u Jugoslaviji popularizirao pokojni Lazo Goluža smislivši Kviskoteku u kojoj su nastupali naši legendarni umovi poput onog Mirka Miočića, Radoslava Dodiga i Roberta Pauletića koji je oduševio Hrvatsku nastupima kao dijete, nastavili su se i osamostaljenjem Lijepe Naše, a nakon desetak godina traženja, na HRT je stigla licenca uz Nizozemske za tada već popularnog ‘Milijunaša‘.
Milijunaš je opet na TV-u nakon duge pauze tijekom koje smo imali prilike gledati i druge kvizne formate. Ovog puta donosimo priču iza kulisa, jedan tadašnji mladić se okuražio nastupiti, odnosno prijaviti na kvizu ‘1 protiv 100’, a danas dijeli svoje iskustvo sa snimanja. Njegova priča je nevjerojatna, kockice su se posložile na savršen način, premda je bilo upitno hoće li uopće nastupiti.
“Krenulo je s pozivom na telefon. Javila mi se neka gospođa, moja prijava je prošla, vrijeme je za pitanje procjene koje će odrediti hoću li proći među sto natjecatelja na galeriju. Ne sjećam se točno formulacije, mislim da je pitanje bilo koliko je puta Turska površinom veća od Hrvatske”, započeo je.
Pokojni Mirko Miočić je dominirao
“Ja sam pogodio dosta precizno, čim je poziv završio po mom odgovoru trčao sam na Google sve provjeriti. Kad sam vidio koliko sam bio blizu, postalo je jasno, sigurno nastupam u dogledno vrijeme na televiziji. I to prvi put. Uskoro sam dobio mail s terminom, to je bio mislim prvi kviz nakon prestanka emitiranja Milijunaša na HRT-u.
Pokojni Mirko Miočić je osvojio preko 300 tisuća kuna tamo. Što se tiče mog iskustva, vjerojatno mnogi znaju, emisije se snimaju unaprijed, obično nekoliko njih zaredom, i tako recimo tri dana. Kviz 1 protiv 100 je bio koncipiran da je nas stotinu na toj galeriji preko jedne sesije snimanja (3 dana, odnosno 9 emisija).
Drugi dan, nešto iza 13 sati, taman pred ručak, otvorila se šansa da uđem kao natjecatelj. Takmac ispred nas je pogriješio, nas je ostalo desetak koji smo ga pratili s točnim odgovorima cijelo vrijeme. Jedan od nas deset će nasumično dobiti priliku. Mrak, svijetla i napetost. Odjednom – moje ime. Nastupam”, dignuo je tenzije u priči i pritom dodao najbitnije, odnosno, kako je skoro ostao bez nastupa a onda vjerojatno i novca.
‘Nemam ničiji broj, natjecatelje ne poznajem’
“Ja sam se krenuo odmah spuštati s galerije kad ono veliki STOP snimanja, ponavljamo moj ustanak sa stolice i prekidamo. Vrijeme je za pauzu za ručak. Dobili smo za jesti, ruka mi se tresla da sam jedva pikirao neku salatu. Kad sam pojeo, htio sam što prije otići u taj kultni studio Anton Marti gdje smo snimali, sjesti negdje i smiriti se prije nastupa.
Tko je bio ili radio na HRT-u zna da se tamo lako izgubiti. A meni se dogodilo upravo to. Nemam ničiji broj, natjecatelje ne poznajem, hodam sve dublje u hodnike na Prisavlju, nema nikoga. Došao sam tko zna gdje a vrijeme curi, snimanje se uskoro nastavlja. Na kraju sam sreo čistačicu koja me vratila gdje sam došao”, piše nam i zatvara uz sretan kraj.
‘Ovako je ispalo – savršeno’
“Kad sam stigao u studio već su me Tarik i svi iza kulisa čekali s opremom ‘da gdje sam ja’. Nisam imao neki smislen odgovor, zagubio sam se kao malo dijete. A onda je krenuo nastup. Neću otkriti što se događalo, ali novac je na kraju otišao u moje ruke. Da sam fulao snimanje, možda me ne bi čekali, možda bi na red došao dan kasnije, s nekim drugim pitanjima. Ovako je ispalo – savršeno”.
Naš čitatelj nije htio otkriti kada se sve dogodilo niti je li osvojio manji ili veći novčani iznos. Ipak, njegov dolazak su dobro upamtili, minute su ga dijelile od posve drugačijeg scenarija. Termini su jasni i zadani, teško da bi s kašnjenjem nastupio po rasporedu.
Zagrepčanina tramvaj umalo koštao života: ‘Ruka mi je zapela, a on kreće voziti’
