Brojni građani koji žive u Zagrebu tvrde da se život u glavnom gradu posljednjih godina značajno promijenio. Svoje iskustvo nedavno je na Redditu podijelio jedan Zagrepčanin koji je rođen u Zagrebu, ali tvrdi da se u njemu više ne osjeća toliko dobrodošlo.
“Već dulje vrijeme imam osjećaj da sam stranac u vlastitome gradu. Supruga i ja smo rođeni Zagrepčani, oboje 40+ godina. Ja sam ugostitelj i imam veliki krug poznanika i mogu reći da fakat poznajem svoj grad. Iako moja draga vodi dosta mirniji život od mene, oboje primjećujemo kako naš voljeni grad već dugo nije naš voljeni grad.
Ono kaj me zapravo muči je upravo taj osjećaj da sam zapravo ja taj koji je dio manjine. Znaš ono kada odeš negdje van grane, Njemačka, Irska, fale ti tvoji ljudi, tvoja kultura, sleng i narječje uz koje si rastao. Živiš za dan kad buš se vrnul, fali ti osjećaj pripadnosti. E vidiš braco moj, ja nisam zapalio van, ja sam i dalje u svome gradu. U gradu gdje sam našao prvu ljubav, u gradu za koji me vežu najljepša i najružnija sjećanja”, opisao je Zagrepčanin na početku.
‘Ekipa se otvoreno i bez zadrške čudi’
“Znaš kad sam shvatio da ovo više nije “moj” Zagreb? Onog trenutka kada je način na koji pričam postao predmet ismijavnja. Da se ekipa otvoreno i bez zadrške čudi načinu na koji smo mi u Zagrebu oduvijek govorili. “Dobar dan, kak smo kaj?”, “Fala lepa”, “Suseda nekaj za vas?” Nesretan sam, fakat jesam. Ne zato kaj smo postali multinacionalan grad kao i većina drugih u EU, nego zato kaj se osjećam kao manjina u vlastitom gradu. Ja sam postao manjina u gradu koji me čini osobom kakva jesam.
Neki bu rekli da se masa odselila, ali ja ne vjerujem da je tako. Problem je kaj se ne fu*amo dovoljno, nema zagrebačkih klinaca više. Ja sam blizu 40 već. Kad uzmeš u obzir mene i mojih 10-ak kompića, mi zajedno nemamo više od 2 djeteta. Ja nemam niti jedno, velika većina škvadre u mojim godinama nema niti jedno ili evntualno jedno dijete. Grad raste, stanovi, zgrade, kvartovi, sve se vrlo brzo razvija. Tko bu popunio tu prazninu? Zakaj uopće pišem sve ovo? Volim svoj grad, volim svoje ljude kojih je nažalost svakim danom sve manje. Kaj vi velite na sve to?”, upitao je Zagrepčanin u objavi na Redditu i tako pokrenuo raspravu.
“Iz Zagreba sam i generacije su mi iz Zagreba. Nemam ništa protiv nikoga. Naš je problem što se ne razmnožavamo. Pare trošimo na nekretnine i imamo samo jedno dijete, max dvoje. Većina nas je i van otišla, neki pobjegli na otoke i tu staje priča”, komentirao je jedan Zagrepčanin.
Zagrepčanin otkrio na što troši plaću, javili se i drugi: ‘Mislim da su ti tu pare’
‘U vlastitom gradu mi se smiju’
“Iz Zagreba sam, moji bake i dede i mama i tata svi su rođeni ovdje i vole Zagreb, ja se osjećam kao stranac od korone te eto ove godine iselila iz Zagreba. Jednostavno to nije to, u vlastitom gradu mi se smiju ljudi kad pričam Zagrepčanski, Zagreb je sam po sebi postao prljav i nemoguć za život barem meni, jedino mi je lijepo sad za Uskrs bilo kad u gradu nije bilo toliko ljudi.
Mlada generacija Zagrepčana iskreno imam osjećaj da se puno manje trudi i više gube vrijeme, zato i ima vise ‘dotepenaca’ jer nas pregaze sa malo truda. Ne znam kad sam pričala s nekim mlađim rođenim Zagrepčaninom i da je imao neki plan u životu ili viziju za budućnost. Nema više ništa zagrebačkog u Zagrebu, previše je drugih kultura da smo se mi izgubili”, opisala je jedna Zagrepčanka.
“Činjenica je da je puno stranaca u gradu, ali sumnjam da je nestalo pravih Zagrepčana. Gdje bi nestalo bar 400-500 tisuća ljudi koji su rođeni tu? Vjerojatno si se zatvorio igrom slučaja na ekipu od 10-ak osoba i tome svjedočiš. A 10-ak ili čak i više osoba je ni promil na zagrebačku populaciju. Tako da mislim da te pere nostalgija više nego što su stvari takve kakve jesu. A i ne prihvaćanje da sve, pa tako i gradovi, evoluiraju. Nekad bolje nekad gore. Rekao bih uživaj u svjedočenju toga”, zaključio je jedan korisnik.
