Zagrepčanin sjeo u krivi auto pa se sledio od straha: ‘Izvadila je nožić i rekla fućka mi se’

Ulazimo u posljednju trećinu srpnja, turistička sezona je na apsolutnom vrhuncu. Strani turisti svakodnevno stižu u zračne luke na obali, a oni koji nisu te sreće, imaju letove za Zagreb iz kojeg se onda dalje snalaze prema obali. Neki uostalom automobilom putuju na Jadran već desetljećima. Oni bez vozačke dozvole pak imaju najčešće samo dvije opcije.

Prva je ići autobusnim prijevoznicima koji su redoviti u sezoni ali vožnje često predugo traju, ili pronaći vozača s kojim će podijeliti troškove. Upravo je tu dominantno na tržište ušao Bla Bla Car, ali prije njegova dolaska, snalaženje je bilo jedini način za doći od točke A do točke B. Mi smo dobili molbu jednog čitatelja da objavimo iskustvo sa samog konca turističke sezone otprije deset godina, kada takve usluge nije ni bilo.

Kako nam piše, nikad nemojte s nepoznatima sjesti u auto. I ne misli samo na djecu. Zbog vremenskih neprilika i komfora, gotovo je poginuo u automobilu s tek naoko stabilnim i ‘normalnim’ ljudima. Sve to jer nije bilo usluge koja bi zabilježila tko je ponudio vožnju i kome. Kako kaže, ti ljudi iz priče će se prepoznati, i toplo se nada da više nikada nisu nikoga doveli u situaciju kao njega. Prenosimo njegovo iskustvo.

Plan je bio čekati autobus do jutra

Kako nam je napisao, “prije desetak godina, dok još Bla Bla Car nije ni ušao na hrvatsko tržište, odlučio sam se otići na koncert u Ljubljanu. Bilo je to taman u smiraj sezone. Svirao je jedan britanski sastav u dvorani koja prima oko tisuću posjetitelja. Nisam uspio naći društvo za odlazak, a kako ne vozim, morao sam se snaći autobusom. Krenuo sam oko pet popodne, a prvi povratni autobus je s kolodvora kretao oko pet ujutro.

Plan je bio provesti noć na otvorenom jer nisam baš imao novaca za smještaj, morao sam ići u Zagreb odmah idućeg jutra na predavanja. Da će biti problema vidio sam već na putovanju, po cijeloj Sloveniji je padala kiša i bilo mi je jasno da će noć u gradu biti izazovna jer je baš jako padalo. Ništa, morao sam se snaći, znao sam da će na koncertu netko biti s autom iz Zagreba, mora”, prisjeća se svojih studentskih dana.

Mimo pisma, u razgovoru nam je rekao da mu je Ljubljani prije koncerta bilo odlično, upoznao je studenta Tunižanina s kojim je išao na piće da skrati vrijeme do početka. A onda je krenula potraga i početak horora. “Da skratimo priču, načuo sam u dvorani hrvatski, prišao tom momku i djevojci i pitao ih je li idu za Zagreb i bi li me poveli, naravno uz neke novce za benzin i uslugu koju jasno nisu dužni sprovesti, jer ipak ima autobusa u pet ujutro. Mogli su (a iskreno i trebali) reći – ne”, započeo je.

Zagrepčanin otkrio tajno mjesto ‘frenda’ preljubnika: ‘S par žena je imao isti obrazac’

‘Osjećao sam se životno ugrožen’

“Ja se s njima u dvorani nisam baš družio, gledao sam koncert sam. Kratko je sve trajalo, oko 45 minuta, sastav je tada bio relativno novo i nepoznato ime, danas su poprilično popularni, a ja neću reći tko je svirao jer nije ni potrebno, prozvani iz teksta će se prepoznati jer su mi napravili scenu koju nikada u životu neću zaboraviti. Kako nisam bio s njima tih sat vremena, nisam ni znao što su radili za vrijeme svirke ali sam kasnio zbrojio dva i dva i shvatio da su – pili alkohol.

I ne samo to, bili su pripiti i ispred mene u tih 90 minuta vožnje do Zagreba prošli kroz tri odvojene svađe, spominjali su dugove, novce, davne izlaske, narkotike. Mene nisu dirali ali sam se u nekoliko navrata osjećao životno ugrožen. Njih je očigledno ‘lupio’ alkohol taman pred vožnju nazad, jer smo pri izlasku iz Ljubljane naišli na usku dvosmjernu ulicu, iz drugog smjera je dolazio automobil. Okrznuo nas je, odnosno retrovizor njihovog automobila ali se nije zaustavio”, priča nam i potom prelazi na glavni dio traume.

“Umjesto panike, djevojka koja me vozila je izvadila švicarski nožić i rekla: ‘Fućka mi se imam Casco’. Počela je rezati one kablove što drže retrovizor i bacila ga u žbunje. Ja sam ih nekako natjerao da stanemo na benzinskoj da svi popijemo vode. Malo jest pomoglo ali nije ih do kraja ‘ugasilo’, a svađa je postajala sve žešća. Na granici je on (nije vozio jer je bio pijaniji od nje) doslovce legao na prozor kao suvozač i spustio ga. Dobro da ga policajci nisu bolje pogledali”, dodaje.

‘Ne isplati se, radije kisnite’

“Za fotofiniš, negdje oko Zaprešića je svađa eskalirala do te mjere da je ona usred ceste oko jedan ujutro po kiši zaustavila auto i krenula naguravati svog dečka van. On se nije dao. Sve to pred mojim očima. Kasnije su me ostavili blizu doma, a ja sam se zacrtao da više nikad nigdje ne idem s ljudima koje ne poznajem i koje nisam detaljno upoznao, ako ništa, na koncertu. Mogao sam poginuti skupa s njima.

P.S. Za nekoliko mjeseci sam ih vidio u izlasku. Čim su me primijetili, pocrvenili su. I neka su, ispali su neodgovorni i bezobrazni a deset su godina stariji od mene i predstavili su se kao da su neka zlatna mladež grada Zagreba”, zaključio je.  Kaže nam da je važno ovakve i slične poruke prenijeti mladima koji će sigurno na putu za neki koncert ili festival posegnuti za ovakvim prijevozom u nedostatku drugih opcija.

Tvrdi da nema ništa protiv, ali upozorava da jako dobro gledate piju li ti ljudi i kako se ponašaju. Njega je, piše nam na samom koncu razgovora, gotovo prevario izgled mladih i uspješnih ljudi iz Zagreba koji su potegnuli 90 minuta automobilom na koncert tada aktualnog i ne toliko poznatog benda. “Na cesti ima svega, radije kisnite koji sat pod nadstrešnicom, bolje prehlada nego dva tri tjedna u bolnici zbog nečije prepirke i alkohola”.

Scene u dućanu izazvale zgražanje nad ljudima: ‘Sve bolesnik do bolesnika’