NaslovnicaIzdvojenoZagrepčanin se preselio i duboko požalio: ‘Samo mogu reći da je to...
Zagrepčanin se preselio i duboko požalio: ‘Samo mogu reći da je to najbolji kvart’
Objavio
B. D.
-
Panorama Zagreba (Foto: Davor Pongračić / CROPIX)
Prošlo je pet godina od snažnog potresa koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb i širu okolicu. Potres magnitude 5,5 prema Richteru dogodio se u 6 sati i 24 minute ujutro, a epicentar je bio u blizini Markuševca. Bio je to najsnažniji potres koji je pogodio Zagreb u posljednjih 140 godina, a uz materijalnu štetu ostavio je i duboke posljedice na živote građana.
Nakon potresa puno se pričalo o tome kako su neke od starijih zgrada u Zagrebu rađenih u brutalističkom stilu, poput Raketa pretrpjele potres bez već značajnih oštećenja. Dijelom je to zbog velikog potresa u Skopju iz 1963. godine.
Naime nakon tog potresa građevinski propisi u bivšoj Jugoslaviji, uključujući Hrvatsku, postali su stroži u pogledu otpornosti na potrese. Stoga su zgrade izgrađene nakon potresa, često u brutalističkom stilu, projektirane s većom otpornošću na seizmička opterećenja. Primjer takvih zgrada su poznati Richterovi neboderi, popularno nazvani “Rakete”, koji su pokazali visoku otpornost tijekom potresa prije pet godina.
Reichterovi neboderi (Foto: Boris Kovacev / CROPIX)
‘Kad vidim te zgrade osjećam se kao doma’
Na obljetnicu potresa brutalistička arhitektura ponovno je postala relevantna tema, a netko na Redditu pitao je Zagrepčane što misle o tom stilu gradnje. “Zanima me koje je vaše mišljenje o brutalističkoj/socijalističkoj arhitekturi, posebno bih istaknuo Novi Zagreb i kvartove tamo. Vidim da su ljudi dosta podijeljeni, ili vole ili ne vole. Kakvo je vaše mišljenje?”, pitao je jedan korisnik.
“Živim u jednom takvom neboderu. Ima tri lifta i samo dva stana po polukatu, nemam bočne susjede uopće i ne gledam u niti jednu zgradu kroz prozore ni s balkona (do prve zgrade ima preko 500 m). Tlocrt je pametan a sama zgrada jako dobro sagrađena, obožavam svoj stan”, “Kad vidim te zgrade osjećam se kao doma. Sviđa mi se taj still, al je problem što nisu dobro održavane. Većina ih je u poluraspadnom stanju. Baš kaos”, neki su napisali da im je taj stil drag.
“Otišel sam iz Dugava u Vrapče i samo mogu reć da suDugave najbolji kvart u Zagrebu, cijeli Novi Zagreb, pogotovo sad kad imam djecu vidim kolko su ti kvartovi savršeni za djecu”, “Izvan konteksta može izgledati hladno, no ako usporediš koliko prostora između zgrada ima i koliko je stabala u starim kvartovima NZ-a u usporedbi s Laništem ili Sv. Klarom, socijalistički urbanizam je human”, “Ružan stil, ali je sve lijepo posloženo. Više mi se sviđaju ovi malo noviji kao Gajevo, Staglišće, Vrbani 1 i 2, Špansko, Malešnica i slično, gdje te socijalističke zgrade imaju dušu”, mnogi su napisali da taj stil ima svoje prednosti.
Inače to je arhitektonski stil koji se razvio sredinom 20. stoljeća, poznat po upotrebi sirovog betona (franc. “béton brut”, odakle potječe naziv), jednostavnim geometrijskim oblicima i naglašenoj funkcionalnosti. Ovaj stil često uključuje masivne, monolitne strukture s izraženim teksturama i minimalnim ukrasima.
“Nije bitan brutalizam, nego kvaliteta stanovanja u zgradi i naselju. Mnoge od tih zgrada su bolje za život od ovoga što danas kupiš – od raspoloživog prostora u hodnicima, preko zvučne izolacije, do protupotresne sigurnosti. A isto tako i mnoga naselja su projektirana s velikim razmakom između zgrada, imaju parkove, široke, nogostupe, lijepe ceste, dućane i infrastrukturu”, još netko se složio.
Neki su istaknuli da s takvim glomaznim zgradama dolaze i neke komplikacije i da zahtijevaju veću koordinaciju stanara. “Sama po sebi apsolutno da. Ono što je problem je u nekim slučajevima nezgrapno smještanje u kontekst i u skoro svim slučajevima neodržavanje i kasnije intervencije. Rakete, Mamutica, Super Andrija… ljudi su uglavnom zadovoljni sa stanovima, samo oblikovanje je impozantno, ali pogotovo te velike zgrade zahtijevaju potpuno drugačiji sustav održavanja, a ne da svaki predstavnik stanara farba drugom bojom, da svatko stavlja drugi tip PVC prozora, pa netko zatvori terasu, pa lupi koju klima jedinicu na fasadu, kulir ploče ne dao Bog da se zamjene… Osim toga fali da se nekim suvremenim krajobraznim oblikovanjem udahne malo života u one prostore platoa koji su izgubili svrhu nakon zatvaranja malih prodavaonica i slično”, napisala je jedna korisnica.
Mamutica (Foto: Marko Miscevic / CROPIX)
Stil popularan od 1950.-ih do 1970.-ih
“Još jedan povijesni čimbenik socijalističke kulture, živio sam u jednoj takvoj ima prednosti i mane. Osobno jako volim zgrade iz doba austrougarske, imaju mi više tog nečega u sebi, da ih je barem graditi po današnjim standardima s ukomponiranim velikim zelenim pojasevima bilo bi kul”, mnogi smatraju da takav stil utilitarne gradnje ima puno potencijala.
Brutalizam je bio popularan od 1950-ih do 1970-ih, osobito u javnim zgradama, stambenim kompleksima i sveučilištima. Cilj je bio stvoriti ekonomične, trajne i funkcionalne prostore, često povezane s modernističkim socijalnim idealima.