Početkom ove godine na snagu je stupio novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada. On je donio brojne promjene za upravitelje i stanare. Ključna novost je uvođenje OIB-a za svaku zgradu, čime one dobivaju pravnu osobnost.
Također je osnovan pravni pojam zajednice suvlasnika, što bi trebalo olakšati donošenje odluka. Za nužne radove, poput popravaka krovova i fasada, bit će dovoljna suglasnost jedne trećine suvlasnika, umjesto dosadašnjih 100 %.
Upravo su dogovori oko korištenja pričuve kamen spoticanja brojnih susjeda. Naime, troškovi sanacije nekih problema ponekad mogu biti viši nego što resursi iz pričuve predviđaju, a stanari su često neskloni potrošiti novac na pitanje koje ih se izravno ne tiče.
Sanacije često zahtijevaju podizanje pričuve
Novim zakonom određen je minimalni iznos pričuve koji po kvadratu vrijednosne površine stana godišnje iznosi 0.54% etalonske cijene građenja koju objavljuje Ministarstvo. Kako je objavljeno u Narodnim novinama, “etalonska cijena građenja za primjenu u drugim propisima utvrđuje se u iznosu od 796,34 eura po m2 korisne površine stana”.
Usprkos tome, minimalni iznos pričuve zasigurno ne pokriva troškove većih intervencija na zgradi, a ljudi upozoravaju da bi to moglo predstavljati problem za stanare koji žive u najosjetljivijim dijelovima zgrade, odnosno, kako su se brojni Zagrepčani složili na društvenim mrežama, na gornjem katu.
Jedan korisnik Reddita pitao je za savjete oko stana na gornjem katu, istaknuvši da je zabrinut oko mogućnosti prokišnjavanja. Većina se složila da je to čest problem, iako se penthouse ponekad smatra prestižem.
Šokantna scena u zagrebačkom kvartu, stanari ogorčeni: ‘Volio bih da se riješimo takvih’
‘Osim curenja validan strah je i od kuhanja ljeti’
“Baci oko na investitora, arhitekta i izvođača, tj. na njihove prethodne projekte, pa vidi o kakvoj je kvaliteti riječ. Osim curenja u sezoni kiša, validan je strah i od kuhanja ljeti kad sunce zapeče”, “Moj sweet spot je predzadnji kat na jugoistoku zgrade, odnosno u kutu s pogledom na istok i jug. Ali ovisi i o pogledu i položaju same zgrade”, savjetovali su mu neki.
Netko je napisao da je dugo živio na tom katu i da su imali problem sa sanacijom jer se nisu mogli dogovoriti. “Kao netko tko je 20 godina živio na zadnjem katu, nemoj nikad ići na zadnji kat. Nama je krenuo curit krov da nam je zidove uništavalo redovito, ali nikog od susjeda nije bilo briga. Na kraju smo skupili lovu i platili sami taj dio krova”, ispričao je svoje neugodno iskustvo stanar s gornjeg kata.
Međutim javili su se i oni kojima su susjedi spremno pomogli. “Tu je problem premala pričuva. Da su se dogovorili unaprijed o većem iznosu čisto radi ovakvih sanacija a i drugih, to ne bi bio problem. Moja zgrada također nema predstavnika, ali uredno se plaća pričuva i svašta smo već sanirali, uveli video nadzor i slično”, “Mi smo kao zgrada dignuli kredit za saniranje krova koji je kosi limeni. Samo su dva stana na zadnjem katu, svi su potpisali za dizanje kredita i podizanje pričuve kako bi se to riješilo. Nije to krov samo nama na zadnjem katu”, ispričali su Zagrepčani.
