Zagrepčanin radi posao od kojeg mnogi zaziru: ‘Ponekad se moramo presvući i sedam puta u danu’

Grobar Sedin Hajrić taj posao radi već 19 godina (Foto: Zagreb.info)

Zagrebački holding već nekoliko mjeseci ponavlja natječaje kojim hitno traže grobare, a za posao koji uključuje rad u svim mogućim vremenskim uvjetima te rukovanje s lijesovima pokojnika nude oko 1.150 eura bruto, odnosno nešto manje od 900 eura mjesečno.

ZANIMANJE KOJE GOTOVO NITKO NE ŽELI: ‘Treba nekima ukinuti socijalnu pomoć i dati im da zarade plaću svojim rukama’

Riječ je o fizički izuzetno zahtjevnom poslu, a kako bismo saznali više o tome kako izgleda njihov radni dan, posjetili smo zagrebački Mirogoj i jutro proveli s jednom od ekipa na zadatku.

I bio je to idealan dan za druženje s grobarima jer je savršeno pokazao s kakvim se uvjetima oni moraju svakog dana nositi. Živa se tog jutra spustila na hladnih -6 stupnjeva, no grobar Sedin Hajrić ispod zimske jakne nosio je samo majicu kratkih rukava i debele radne hlače.

Rade po svim uvjetima

“Ne treba mi debela odjeća, kad se zaradiš s kopanjem na kraju ti je vruće”, objašnjava nam kad smo ga u čudu pitali neće li mu biti hladno u radu na ovakvom vremenu.

Bilo da je vani -6 ili -16 stupnjeva, toplinski udar ili kišno nevrijeme s grmljavinom, grobari moraju biti na terenu, jer trebaju iskopati grob za nadolazeće ukope. Nije moguće to učiniti dan ranije i pokriti rupu ceradom, jer može doći do odrona zemlje ili drugih poteškoća, objašnjavaju nam grobari.

Groblje Miroševac (Foto: Goran Mehkek / CROPIX)

Iskapanje grobova, kazali su nam dalje, samo je dio njihovih dnevnih obveza. Što se točno traži od njih ovisi zapravo tome je li riječ o jednom od velikih gradskih groblja ili nizu manjih koji im administrativno pripadaju. Razlika je, dakle, između rada na Markovom polju i Stenjevcu, gdje Sedin radi svaki dan.

Šest puta se presvlače

“Ako si na vanjskim, manjim grobljima, onda moraš sve. I kopati, zatrpavati grobove, micati vijence kasnije, obavljati kosidbu, šišanje živice, sve što se tiče groblja”, objašnjava Sedin. Moraju, dodaje, i nositi lijes pokojnika te biti na ispraćaju.

“Na primjer, ako mi na manjim grobljima imamo dva sprovoda, to znači da moramo iskopati dvije grabe, presvući se u svečanu odjeću da budemo na ispraćaju, onda se moramo opet presvući u radnu odjeću da zatrpamo prvi grob. Zatim opet ide presvlačenje u svečano odijelo kako bismo sudjelovali u drugom sprovodu.

Znate li što je ‘manipulator pokojnicima’: Hitno ih traže zagrebačka Gradska groblja

I nakon toga ponovno u svlačionicu jer moramo zatrpati i drugi grob. I tek na kraju preobući ćemo se u civilnu odjeću da možemo ići kući. Ponekad se moramo sedam puta presvući u danu”, prepričava.

U našem druženju vidjeli smo i kako izgleda iskapanje jednog od grobova. Kad smo došli do lokacije, već je bilo iskopano oko dva metra zemlje. S radom se krenulo od 7 ujutro, a do 10 je graba bila već gotovo skroz iskopana.

Radnik koji je radio na iskopu groba, na nogama je imao visoke radne čizme, radne hlače i majicu na kojoj su se nazirali tragovi znoja od rada, zemlja je bila vlažna.

“Postoji predrasuda da smo mi grobari prljavi, neuredni. Ali mi se svaki puta otuširamo, pratimo da sve bude uredne, brinemo se za urednost groba. Vrlo smo pedantni”, objasnio nam je Sedin.

Groblje Mirogoj (Foto: Zagreb.info)

Rade po kiši, suncu, snijegu

I kada je vruće i po hladnoći radi se ujutro kako bi sve bilo spremno za prve sprovode i ukope. Po vrućinama kreće se s radom ranije ujutro kako bi se izbjegle velike vrućine. Za sve vremenske uvjete radnici imaju zaštitnu radnu odjeću.
“Najgore je kad je kiša. Blata bude, vruć si, a kiša je hladna. Treba toliko kubika ipak izbaciti van. Bageri se koriste na terenima gdje je to moguće, ali ostatak vremena zemlju iskopavamo ručno”, pojašnjava.

Svakog dana grobari iskopavaju više kubika zemlje te ju prevoze tačkama ili, ako nema pristupa, kantama. “Koliko tački? Ovisi. Ako je na Brezovici, onda je to oko 30 tački zemlje za svaki ukop. A 18 tački je kubik. Sad zamislite koliko je tu kubika zemlje”, kaže nam.

Zagrepčanin obišao groblje na Miroševcu i ostao šokiran zatečenim: ‘Totalni kaos, ali zato znaju slati uplatnice’

On je grobar već 19 godina, a za taj posao se odlučio jer je i njegov tata bio grobar. Nije rijetko da na tom radnom mjestu rade generacije iste obitelji. Posao je to kao i svaki drugi, ističu, ali svejedno zna biti predrasuda i ružnih riječi.

Neki ih zbog posla ismijavaju

“Neki nam se dive jer je taj posao težak. Neki te s druge strane ismijavaju. Meni nikad nisu govorili nešto ružno jer sam sin grobara, ali nekim kolegama da. Meni to ne smeta. Ja se ne stidim. Radim za svoju plaću i odradim kako spada. Nemam se čega stidjeti i nije mi problem da me zovu grobarom”, napominje.

Ima taj posao i psihičkih prepreka koje treba prevladati. Grobari svakog dana rukuju s lijesovima pokojnika te ih premještaju, a u određenim okolnostima moraju raditi i ekshumacije. One se obavljaju na zahtjev obitelji pokojnika, a ukoliko je proteklo dovoljno vremena od posljednjeg ukopa – primjerice 15 godina od ukopa u grob ili 30 godina od ukopa u grobnicu ili limeni lijes.

Foto: Ranko Suvar / CROPIX

No, to ljudima koji iskapaju posmrtne ostatke pokojnika teško pada.  “To te najviše dira. Najgore je s djecom, kad vidiš mali lijes. Barem meni osobno”, kaže naš sugovornik.

U svakom slučaju, radni je dan grobara vrlo ispunjen. U nekim slučajevima ne stignu otići ni na gablec ili na WC.

Važan i težak posao

Za to, kako smo ranije rekli, dobivaju 1150 eura bruto, odnosno nešto manje od 900 eura neto za početnu plaću, bez nekih dodataka na plaću koje imaju kao zaposlenici Zagrebačkog holdinga. Zajamčena im je i božićnica, dar za svetog Nikolu, regres, jubilarna nagrada…

Zagrepčanku razbjesnio prizor na groblju: ‘Nemaju niti gram poštovanja prema mrtvima’

“Malo su plaćeni, istina. Grobare bi trebalo više platiti. Treba imati snage, tehniku, volju. Psihički to moći dobro podnijeti i biti jaki”, kaže “naš” grobar.

Riječ je, u svakom slučaju, o teškom poslu, ali i iznimno važnom, jer se na njih oslanjaju obitelji preminulih u trenucima kada im je najteže, kada se nose s gubitkom, pa im tihi i predani rad ovih ljudi pomaže da kroz te trenutke prođu s manje stresa.


Komentari