Život u zagrebačkom centru za neke nosi prestiž, drugima je centar problem, trećima izazov. No, jedno je sigurno, tko se smjestio unutar najužeg gradskog centra, vjerojatno u stambenoj zgradi ima unutarnje dvorište koje je u pravilu zaklonjeno od znatiželjnih pogleda. Takvih dvorišta je ‘koliko hoćete’, odnosno, potrebno je samo upaliti Google Maps i virtualno proletjeti po Zagrebu.
Koncentrični krugovi koji se šire od HDLU-a prepuni su dvorišta o kojima se zna malo ili ništa, pa ne čudi da je na Redditu jedan autor upitao što se krije iza tih, često zatvorenih vrata. “Kada prolazim kroz grad, samo vidim vanjski dio.. ali što se nalazi unutra? Na slikama vidim da ima drveća, zelenima, neke manje zgrade.
Je li to privatni park, garaže, održavaju li se druženja stanara, ili se koristi za sušenje veša. Uvijek me zanimalo što se nalazi unutra… Svaki blok je kao zasebna zajednica koja dijeli unutarnji dio… svaki blok ima svoju priču. Zamišljam nešto kao iz romana Zvonimira Milčeca ili Pavla Pavličića“, napisao je.
Ljudi koji živite u ovakvim blokovima u centra Zagreba, što se događa unutra i kako koristite unutarnji dio?
byu/mikebuba inzagreb
‘Neki imaju garaže, stare barake’
Nije dugo čekao na odgovore. Stanari iz centra su mu rado odgovorili kako su uredili svoja dvorišta. “Ovisi stvarno od bloka do bloka. Evo kod mene (a tu sam na slici) je podijeljeno zidovima svaka zgrada ima svoj dio. Kod nas se ne koristi ni za što, osoba koja živi u prizemlju suši veš tamo, ostale zgrade imaju malo više zelenila čak klupu neku ali nikad nikog nisam vidio da je sjeo tamo.
Dok se u Brešćesnkoga to preuredilo onim ‘ozelenjavanjem dvorišta’ pa ja uredno ima i za sjest i klupa i stol”, piše mu prvi. Drugi pak odgovara da nisu baš svi iste sreće, neki su prošli bolje, drugi nešto lošije. “Neki imaju garaže tu, neki stare barake, kaj su htjeli kupiti i doslovno napraviti zgradu unutar zgrada pa smo se stanari digli i propala je ta ideja (Blok Martićeva, Bauerova, Vojnovićeva i Brešćenskoga)”, otkrio je.
“I ja sam u ovom bloku sa fotografije. Ti unutarnji blokovi su kod nas nažalost samo parking. Tu i tamo klinci dođu popiti pivo ili nešto slično jer ih nitko ne vidi s ceste. Ulaz je slobodan, nemamo rampu pa je dio do rampe slobodan za parking. Brzo se to pročulo pa nam svi sad dolaze. Neki su tamo ostavili svoje stare aute, svega bude”, otkrio nam je pak stalni čitatelj koji svakodnevno gleda kako se njegovo dvorište pretvara u javni parking.
‘Devedesetih smo se tu igrali’
Da su nam dvorišta zapuštena, smatra čitateljica koja je navela gdje u gradu možemo vidjeti predivna i uređena dvorišta. “Toliko potencijala u svakom dvorištu, a u većini slučajeva su zapuštene šupe. Moj osobni favorit od tih blokova je Deželićeva, Kačićeva, Klaićeva, Primorska. Ima park za pse i dječje igralište u sredini, uvijek ima ljudi i lijepo je sređeno zelenilo. Malo je i teško skužit da je tu i da se može uć, ali to je čar toga”.
Među uspješnim rješenjima ističe se kombinacije livade i dječjeg parka. “Moji su u takvom bloku, u sredini je na pola livada, na pola dječji park. Lijepi odvojeni prostor od gužve i ceste. Prozor sobe mi je bio okrenut na taj park cijeli život – toliki mir noću, cvrkut ptica, ma divno nešto. U novogradnji nema tolikog zelenila i mira kao tamo”, piše.
“Devedesetih godina smo se, kao djeca unutra igrali. Svaka zgrada je imala ograđen svoj dio, ali se je to u nekom trenutku sve srušilo. Bili smo napravili stol i klupicu i starci su se družili dole dok druga ekipa to nije skužila i počela cugat i derat se pa smo ih maknuli”, nizali su se u nastavku’ komentari, uglavnom s istim lajtmotivom. Prije im je bilo bolje.
