Ostavinske rasprave, pogotovo one u kojima se ima što podijeliti od materijalne ostavštine preminulog, mogu biti katalizator sukoba unutar obitelji. Premda će mnogi reći da se to njima osobno ne može dogoditi jer imaju uređeni odnos sa svojom okolinom i bližnjima, ali što kada u priču uđu nečiji roditelji? Jedan takav slučaj ‘posvadio’ je Zagrepčanina sa roditeljima svoje nažalost pokojne supruge.
Priču je podijelio zbog, kako kaže, nelogičnosti zakon o nasljedstvu. Evo što se dogodilo. Prenosimo dio njegove velike poruke. “Prije malo više od 6 godina supruga je saznala da ima karcinom i u narednih 9 mjeseci je umrla. Djece nismo imali iako smo bili 40 godina stari, ali smo imali imovinu. Svatko svoj auto na svom imenu, kuća u Zagrebu 50:50, stan u ZG 50:50, 3 apartmana na moru i ušteđevinu od oko 250 000 eura.
Kad je već bilo jasno da se kraj života moje žene bliži kraju, morali smo obaviti tešku stvar, a to je bilo da sve sto je na njezinom imenu prebaci na mene kao za svaki slučaj. Obzirom da se sve to događalo usred pandemije i da je ona bila u krevetu nepokretna, uspjeli smo riješiti stan i apartmane ali kuću i štednju nismo jer je banka tražila njezin osobni potpis, da osobno dođe u banku sto je bilo nemoguće i bilo je nešto sa papirima za kuću i nismo uspjeli na vrijeme prebaciti”, započeo je i nastavio.
Hrvatski Zakon o nasljeđivanju, je li vrijeme za promjenu?
byu/Sharp-Piano5857 inaskcroatia
Mislio se odreći svega što je bilo njeno prije braka
“Došla je smrt, došla je ostavinska rasprava. Naravno da ništa nije bilo u redu. Zbog toga što nismo imali djecu, njezin dio kuće u kojoj smo živjeli je dijeljen na mene i njezine, naša ušteđevina na banci je trebala biti dijeljena između mene i njih, barem onaj dio koji je pripadao njoj.
Njezin otac je tražio te novce, da se proda njezin auto i da ga isplatim za dio kuće koji mu pripada po nasljednom redu. A kad je saznao da je dio imovine prebačen na mene, poludio je, krenuo me vrijeđati, napadati, govoriti da sam ja njemu ukrao… a sve gore navedeno je stečeno u braku, nitko nam ništa nije poklonio.
Prvenstveno sam se mislio jednostavno odreći svega onoga što je bilo njezino prije braka ali kad je krenulo rešetanje sa njegove strane stao sam na vrijeme. Nažalost sam morao krenuti grubo jer je rekao: ili ćeš me isplatiti za dio u kući ili ću prihvatiti nasljedstvo i nećeš nikad ništa moći sa kućom”, opisao je neugodnosti koje je doživio za vrijeme rasprave. Epilog je ipak donio dogovor supruga s roditeljima preminule.
‘Silom zakona njena strana pozvana na raspravu’
“Prihvatit ću sve što ide mene, sve njive, vinograde, stare kuće i udio u stanu u Zagrebu i nakon upisa pokloniti nekome. Tu se našao zatečen i nije znao što bi rekao ali da smirim strasti rekao sam mu da će dobiti od mene 50 000 eura ukoliko potpiše da se odriče svog dijela nasljedstva i da ubuduće ukoliko se pronađe bilo kakva imovina, da se odriče prava na istu.
Naravno, odvjetnik je složio ugovor, ovjerili sve kod javnog bilježnika, ja starom dao 50 000, odrekao sam se svega od prije braka, ostala mi kuća i njezin auto koji sam kasnije poklonio svojim roditeljima. I nakon nekog vremena se saznalo da 2. mirovinski stup je nasljedan i da treba na sudu zatražiti novu raspravu za naknadno pronađenu imovinu.
Tu je bilo nekih 35 000 eura i naravno da je silom zakona njezina strana pozvana na raspravu. Guess what, opet su tražili svoj dio ali sam im izvukao papir na koji su valjda zaboravili i automatski ih je sutkinja pomela” zaključio je. Na kraju je naglasio da je poslao pitanje o manjkavostima zakon o nasljedstvu na razne adrese, pa čak i saborske, ali odgovor nije dobio.
‘Po meni, nije ti tu kriv zakon’
U komentarima se odmah po objavi moglo pročitati nekoliko tumačenja ove situacije. Prvi među komentatorima je naglasio kako je takav zakon nužnost i da nije problem zakon nego neuređeni odnosi koji nisu bili sanirani za vrijeme života. Drugi pak napominju da je zakon itekako pravičan.
“A ne znam, po meni nije ti tu kriv zakon, nego oporuka i prebacivanje. Zakon je, realno, logičan: Pokojnoga nasljeduje najbliži krvni rod i životni partner. Ako imaš djecu, to su djeca. Ako imaš roditelje, to su roditelji. Sreća tvoja da u tvom slučaju ne ide: roditelji i braća”, naglasio je tako jedan od čitatelja činjenicu da je autor imao još i sreće.
