Održavanje dobrih odnosa sa svojim susjedima ponekad može biti izazovno, osobito u zgradama koje broje veliki broj stanara. Neki od najčešćih problema su održavanje zajedničkih prostora, dogovori oko većih investicija u zgradi, plaćanje pričuve te nepoštivanje kućnog reda, pogotovo u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim satima.
Svoje iskustvo života sa ‘susjedima iz pakla’, kako ih je sam nazvao, opisao nam je jedan Zagrepčanin. “Igranje nogometa i bjesomučno skakanje iznad glave, otvaranje zajedničkih prozora kada je vani vruće (kako bi se relativno ugodno rashlađen hodnik zagrijao) ili kad je vani hladno kako bi se hodnik i stanovi dodatno rashladili”, opisao je na početku.
“Ujedno konstantno, širom otvaranje međuulaznih vrata (luftanje?). O otresanju krpa, prekrivača i deka, kao i isprašivanju tepiha bolje ne pričati. I to gotovo na Savskoj, skoro usred Zagreba. Dotična gospođa je i predstavnica stanara, pa smatra vjerojatno da je njoj i obitelji sve to dozvoljeno. Dakle, prestrašno”, zaključio je Zagrepčanin.
‘Njemu je jednostavno sve smetalo’
Podsjetimo, nedavno smo izvijestili o problemima sa susjedom koje je u svojoj zgradi doživjela jedna Zagrepčanka nakon što se zajedno sa svojim suprugom uselila u novi stan. Između ostalog, susjed im je konstantno prigovarao i za najmanju buku.
“Na prvo druženje s prijateljima, povodom useljenja, je već preko balkona dobacivao da se stišamo. Sjedili smo na balkonu jer smo pušili, jer se u stanu ne puši, on je to znao. Njemu je jednostavno sve smetalo. Saznala sam da je otišao predstavnici stanara, slikao je čikove po podu, na parkingu, oko njegovog auta, da to ja bacam s balkona, da je on vidio da je to netko od mojih zafrknuo cigaretu dole. Ona je te slike poslala našoj stanodavki koja me zvala na razgovor i pokazivala mi ih”, opisala je Zagrepčanka koja se nakon opružbi od susjeda trebala opravdati svojoj stanodavki.
“Rekla sam joj da to nije istina, što je ona znala, ali je morala sa mnom razgovarati. Moja frendica je kasnije zumirala na fotku tih čikova i derala se kak nitko od nas ni ne puši takve”, prisjetila se Zagrepčanka.
Kad se uselila u zgradu, Zagrepčanka nije ni slutila što ju čeka: ‘Zar moram živjeti u strahu’
‘Zar moram živjeti u strahu’
Nadalje, Zagrepčanka je opisala da su joj problemi sa susjedom ostavili ‘gorak okus u ustima’. “Nisam dijete, imala sam tada 30 godina, živim najnormalniji život, kaj ja sad moram živjeti u strahu da njega ne sretnem na hodniku, ne daj bože da imam nekog prijatelja uz sebe”, opisala je.
Ipak, opisala je da je od susjeda nakon nekog vremena ipak dobila ispriku. “Poslije sam saznala istinu. Susjed kaj je kat iznad mi je rekel da je i on s njim prolazio teror kad su se uselili on i njegov tata. Stalno mu je prigovarao, da se iz njegovog stana čuje muzika, buka, razgovor do dugo u noć”, navela je.
“Saznala sam od drugih stanara, mnogi imaju svoju priču s njim, da im je tijekom useljavanja stalno prigovarao, da zašto ne pometu i počiste hodnik, na kaj su mu rekli da se useljavaju i da će danima imati radove i kartone od namještaja i da im ne pada na pamet čistiti svaki dan. On se prvi uselio i dao si za pravo svima prigovarati i raditi kaj hoće”, zaključila je Zagrepčanka.
