Treba li vam alat za guljenje kestena, vješalica koja svijetli, ultraglasno zvono za bicikl, višenamjenski otvarač za konzerve, samoljepljivi termometar, prijenosni tuš za kampiranje? Naravno da ne. Ali kada dobijete nemoralnu ponudu da sve to možete kupiti za dvadesetak eura, e, to je nešto drugo. A šopingholičarima Hrvatima upravo to nudi kineska platforma Temu, od koje se poštarima diže kosa na glavi jer zbog opće pošasti naručivanja malih paketa ne stignu podijeliti običnu poštu.
Ovisnik o Temuu postao sam sasvim slučajno. A kada je ta ljubav s Kinezima kulminirala i kada je i Hrvatska pošta odbila dostavu na kućnu adresu jer bi zbog mene morali imati posebnog poštara, supruga mi je ukinula sve kartice. A kao i svaka ljubav, počela je na prvi pogled. Negdje sam vidio da postoji Temu i instalirao njihovu aplikaciju jer prvi proizvod novom kupcu daju besplatno.
Odlučio sam se za portabl frižider, barem je tako pisalo, koji inače košta 17 eura. Moja je obaveza bila samo da još naručim proizvode u vrijednosti od 20 eura, što sam lako odabrao. Ultrajaka baterija, magične krpe za brisanje, gumena traka za tuš i dnevni planer u više boja. Trebalo je samo dati broj kartice i čekati pošiljku iz Kine.
Ovo je pozadina trgovine koju Zagrepčani obožavaju: Sve se ‘odigrava’ u susjedstvu
Prvo druženje
Ali nije došlo iz Kine, nego iz neke europske države da se izbjegne carina. Očekivao sam veliku vreću svega i svačega, a dobio malu plastičnu vrećicu. Pa kako u nju stane “portabl frižider”? Bila je to zapravo minijaturna plastična kutijica u koju trebate staviti led pa eto frižidera. Ali zato su krpe za brisanje bile prvorazredne, da ne govorim o planeru u više boja s nekih dvadesetak listića. Gumenu traku za tuš ionako sam naručio znajući da mi ne treba, ali bila je jeftina.
I tako je sve počelo. Moje prvo druženje s Temuom počelo je uz obostrano zadovoljstvo, i Kineza i Hrvata koji su prijateljski narodi. Pa nisu uzalud Kinezi dočekivali Stipu Mesića uz pucnjavu topova na Trgu nebeskog mira. Poslali su mi poruku “čestitamo, dobitnik ste” i nakon vrtnje koja podsjeća na rulet dobio sam novu, zaista spektakularnu ponudu. Za samo trideset eura, koliko je trebala iznositi narudžba, dobit ću kupone s povratom novca.
Iako nisam sve razumio, privuklo me ono “sasvim besplatno”. Zbog toga zaista nije bilo teško uplatiti 30 eura. Kliknuo sam na nehrđajuću pumpu, lopatu za snijeg, iako je bilo pakleno vruće ljeto, kapu za bicikliste i šivaći komplet od 27 dijelova. Supruga me je pozorno promatrala nastojeći dokučiti zašto tako studiozno buljim u mobitel, pozornije nego kada čitam koje uvrede razmjenjuju Milanović i Plenković, ali još nije otkrila bračnu prevaru, koketiranje s Temuom.
Dragocjenosti s Temua
I za desetak dana ponovno je poštar zazvonio na vrata i dobio sam dugo iščekivanu lopatu za snijeg. Još prije narudžbe shvatio sam da mi je nužan solarni reflektor za vrt, opšav za prozor za mobilnu klimu koju još nisam kupio, a neodoljiva mi je bila meteorološka stanica sa zaslonom u boji, na kojoj je u aplikaciji bilo nacrtano sunce. Koje je tu ostalo i kada je lijevala kiša. Pa zar to ne vrijedi dvadeset eura!
Čim sam ispunio narudžbu, shvatio sam da mi nedostaju još neke stvari, kao ultramekana krpa za prozore, set od tri moderna nehrđajuća alata za vrt te fleksibilna usisna mlaznica za samo 6,80 eura. I, naravno, sredstvo za lijepljene đona na cipelama, bez kojeg ne znam kako sam dosad živio. Kinezi su mi ponovo izašli u susret, a bili su i silno ljubazni i zahvalili su na uspješnoj suradnji.
Baš su se u tom trenutku spominjale carine za kineske električne automobile pa sam se pobojao da će ih uvesti i za dragocjenosti s Temua. A Trump tada još nije pobijedio i ultraprecizne američke ankete uvjeravale su nas da je utrka s Kamalom Harris krajnje neizvjesna.
Naručivao je iz popularne trgovine pa doživio šok: ‘Kakva sam samo budala ispao’
Vječni kišobran
Srećom, Ursula von der Leyen tek je pobijedila na europskim izborima pa se nije stigla baviti Kinezima, ali sam, za ne daj, Bože, sljedeću narudžbu udvostručio. Besplatna je dostava, možete samo zamisliti. I tako sam postao ponosni vlasnik vječnog kišobrana kojeg ne možete skršiti kao ove naše, europske. I to nije sve, naručio sam i mali radio koji inače nikad ne slušam, ultratanku kemijsku olovku, mlaznicu za vodu i set za skidanje snijega s auta.
Dodao sam i udobne vezane papuče, za samo 2,99 eura, da se nađu. Baš sve to u trenutku kada se u Hrvatskoj povela ozbiljna rasprava o Temuu na svim televizijama, između kuhanja “za pet” i ogorčene bitke debelih da izgube koji kilogram. Tako da je i ono malo preostalih Hrvata saznalo za Temu i navalilo s narudžbama.
A kod mene, kako to ide u svakoj izvanbračnoj vezi, supruga je posljednja saznala. Za moju ljubav s Temuom. Nema smisla prepričavati teške riječi koje su pale, pogotovo ne uvrede za zadivljujuće proizvode iz daleke Kine, one iste iz koje je potekla misao da nema veze je li mačka bijela ili crna, glavno da lovi miševe. Krunski je argument moje žene bio “što će ti to”, a zbunjen uopće takvim pitanjem, nisam mogao smisliti odgovarajući odgovor. “Moje stvari na Temuu koštaju 20 eura, a tvoja nova torba 2000”, rekao sam neoprezno i otvorio novi front na kojem sam unaprijed bio poražen.
Sklopiva pila
I prešao sam u ilegalu. Aplikaciju sam gledao u toaletu ili kasno u noći, kada su svi ukućani spavali. Nevjerojatno kako neki se shvaćaju da je svakom kućanstvu potrebna sklopiva pila za drvo, zimski pokrov za auto, vakuumski čep za vino. I onda sam našao, bingo, kantu za smeće koja se otvara tako da rukom prijeđete preko nje. Koštala je malo više, 39,99 eura, ali to je ipak automatska kanta za smeće. Naravno, tu priliku nisam želio prepustiti. Kliknuo sam i ostao bez pedesetak eura, ali isplati se.
Nažalost, nisam bio kada je poštar donio na kućnu adresu, prije nego što je HP prekinuo aktivnu suradnju sa mnom, famoznu kantu. Dočekali su me supruga i sin s malom kutijom u kojoj je bila kanta visoka tridesetak centimetra, u koju ne stane ni najmanja Tomaševićeva plava vrećica. Ali poklopac se zaista otvarao i pritom je svijetlilo plavo svjetlo. Otvarala se kada treba i ne treba, što je korak dalje od upute napisane na kineskom koju sam preslikao da je mogu prevesti u Googleovu prevoditelju. “Nosi to iz kuće, ili kanta ili ja”, već mnogo nervoznijim glasom prijetila mi je supruga, a čitatelj neka prosudi za koga sam se odlučio. Kanta se i dalje nekontrolirano otvara i zatvara, kao što i supruga gunđa protiv nje.
Na nesreću, sklopiva pila za drvo nije bila u funkciji pa sam odlučio pisati na e-adresu koja je bila navedena u aplikaciji. Ljubazno sam reklamirao i ekspresno dobio odgovor da šalju novu. Besplatno.
Još i još…
Kada je već tako, naručio sam robusne kuhinjske hvataljke, 100 komada bijelih plastičnih vezica, aparat za knedle i jednostavni otvarač za limenke. Ta narudžba nije bila naročito uspješna jer su se robusne kuhinjske hvataljke odmah raspale, a aparat za pripremu knedli nije funkcionirao. Ali je zato sljedeća narudžba bila puno bolja, pinceta za riblje kosti, bušilica za vrt, uređaj za mjerenje stopala i rezač za mango. Još ktomu i deset vrhunskih upijajućih ručnika koji su bili minijaturni, a to je valjda zato što su i Kinezi mnogo niži od nas Europljana. Ionako su koštali samo 17 eura.
Međuljudski odnosi u mojoj obitelji sve su se više kvarili, dok je suradnja s Kinezima bila sve uspješnija. Ionako je Xi Jinping poručio da kineski BDP ponovno raste, a valjda sam i ja dao skroman prilog tomu.
Usprkos tomu što mi poštar više nije dostavljao pošiljke i morao sam ići u dugi red u pošti, uz nervozne građane koji su nezasluženo sipali uvrede na Vladu i premijera koji su nam omogućili da živimo bolje nego ikada, čekao sam pošiljku od Temua. Zbog silikonskog organizatora za kabele, digitalnog kuhinjskog tajmera, vrhunskog odvijača žumanjaka i listića za pranje rublja isplatilo se slušati komentare onih koji su u redu čekali ovrhu. A ja, dar iz Narodne Republike Kine.
Noćne more
Bilo je tu još svega, potopnih pumpa za akvarij, bežičnih slušalica, gumba za produljenje struka, supermekanih uložaka za cipele, rukavica za njegu kućnih ljubimaca, izuzetnih škara koje izdrže mjesec, dva. A tko bi odolio prozirnoj dvostranoj ljepljivoj traci ili ručnom mikseru za vrhnje i još ktomu na struju. Da o prozirnoj zaštiti za kartice i ne govorim.
Problem je bio samo što sam brzom intervencijom supruge ostao bez kartica. Zabrinjava me samo što ponekad sanjam da sam doveo u pitanje kinesku ekonomiju, jer i tako mnogoljudna zemlja teško može organizirati proizvodnju dok ja i tisuće Hrvata stalno naručujemo. Ipak, bez kartica koje supruga ne da i ne da, svakoj strasti dođe kraj, pa i mojoj s Temuom.
Ili, kako je Goethe rekao: “Naše strasti su prave ptice feniksi, kad stara izgori, iz njenog se pepela odmah diže nova.” Uzalud Donaldu Trumpu koji najavljuje da će uvesti drastične carine za kinesku robu. Nas, ponosne Hrvate, to ionako ne dira, carine damo, ali Temu ne damo.
