Urbano istraživanje hobi je za hrabre i znatiželjne, one koji žele istražiti napuštene i zapostavljene dijelove grada. Zagreb je krcat zgradama, tvornicama i bunkerima koje je grad zapustio, a građani zaboravili.
Zahvaljujući istraživačima koji dokumentiraju svoje avanture na takvim mjestima, građani mogu vidjeti kako ta mjesta kojima je vrijeme najveći neprijatelj polako, ali sigurno propadaju.
Vjerojatno najpoznatiji urbani istraživač u našem gradu na društvenim mrežama nosi ime Zagreb_Pulse, a u novom serijalu dokumentira i piše o privremeno naseljenim i napuštenim stanovima, kućama, tvornicama i poslovnim prostorima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
‘Spas su pronašli u napuštenim gradskim zdanjima’
Istražio je mjesta u Zagrebu koja su bez dozvole, ali u velikoj potrebi nastanili beskućnici, skvoteri i drugi namjernici. Većina tih mjesta tragično su derutna, a uvjeti u kojima ljudi ondje žive katastrofalno loši, što se vidi i iz objavljenih fotografija od kojih je neke teško gledati.
“Na slikama možete vidjeti prostore u gradskom i državnom vlasništvu koji se više ne koriste za gospodarske ili stambene svrhe. Riječ je o nizu prostora koji su privremeno naseljeni od strane najugroženijih skupina ljudi. Najčešće se radi o beskućnicima, osobama u riziku od beskućništva, ovršenim i deložiranim osobama, nerijetko braniteljima Domovinskog rata i ostalim osobama koje su slijedom teških i kompleksnih životnih okolnosti spas od gradskih ulica pronašli u napuštenim gradskim zdanjima”, napisao je Zagreb_Pulse na svom Instagramu.
Osim napuštenih stanova bez brave i vlasnika, ovaj istraživač fotografirao je i prazne vlakove, vagone, barake i slična derutna zdanja u kojima noći provode ljudi bez drugog krova nad glavom.
Zagrepčanin zabrinut zbog stanja u centru grada: ‘Što vi pričate, ovo je opasno’
Za mnoge kao da su nevidljivi
Beskućnici mogu prespavati u javnom prenoćištu u Ilici, gdje je dostupno 20 kreveta, a Dobri Dom dijeli tople obroke na tri adrese, u Branimirovoj te na Volovčici i Donjoj Dubravi. Međutim i uz prenoćišta i javne kuhinje život beskućnika je nezamislivo težak, jer su kapaciteti često popunjeni, mnogi u lutanjima ni ne pronalaze mjesta gdje mogu dobiti besplatan obrok, a velik broj ih se suočava i s drugim problemima poput bolesti i ovisnosti.
“Gotovo sigurno svatko od nas zna barem neka lica iz viđenja. Nakon dana provedenog na ulici oni odlaze u improvizirana skloništa, kuće, stanove i tvornice s neriješenim vlasničkim i imovinskim odnosima”, napisao je istraživač.
Ti ljudi za mnoge su kao nevidljivi. Sugrađani okreću glavu, ignoriraju njihove molbe, a u javnosti se rijetko priča o skrbi za njih kao problemu od javnog interesa. Tužno je to naličje grada, ali svakako dio naše realnosti. Zato razmislite kad bacate hranu ili odjeću, jer nekome bi mogla doslovno spasiti život.
