U Hrvatskoj sigurnost građani mjere s nekoliko faktora. Posao, financije, nekretnine, štednje i slično su pojmovi koje najčešće vežemo sa sigurnošću, istovremeno ignorirajući neke, vrlo važne aspekte, zdravo za gotovo. Zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj je gotovo svima besplatno, a cijena dopunskog osiguranja manja od 10 eura na mjesečnoj bazi, pa se rijetki žale na cijenu, već na samo uslugu.
Mi smo na adresu redakcije dobili priču čitatelja koji je zbog jednog, pokazalo se velikog previda, ostao bez ikakve zdravstvene zaštite, i misli li opet ostvariti pravo na istu, morat će povući drastične poteze. Barem jedan od njih. Evo što nam je napisao. “Bio sam zaposlen u jednom restoranu dvije godine. Nije to bilo za mene dugoročno, ali trebao mi je novac pa sam se tako po prvi put zaposlio na dulje vrijeme, ugovor na neodređeno vrijeme.
Jasno, kad si mlad i relativno zdrav nemaš neke prevelike potrebe za zdravstvenom zaštitom, nisam uopće razmišljao kako to funkcionira. Da ubrzamo malo vrijeme, dao sam otkaz na poslu, odmorio koji tjedan i krenuo raditi na autorski ugovor. Sve je bilo oke dok nisam dobio neke želučane tegobe”, započeo je i pritom dodao kako je poslije toga sve krenulo ‘nizbrdo’.
Puna participacija uopće nije jeftina
“Otišao sam na pregled i doznao da uopće više nemam zdravstveno osiguranje. Mjesecima nisam imao pojma. Kako je prošlo preko 30 dana od prekida mog radnog odnosa, ušao sam u problem koji se više ne može samo tako riješiti. Doznao sam da su mi ruke vezane. Ili plaćanje pune participacije, ili ulazak u stalni radni odnos ili posljednja opcija – brak.
Puna cijena je preko 200 eura mjesečno, sreća da socijalni slučajevi, što ja nisam, imaju pravo na besplatno zdravstveno osiguranje ako im se dogodi ovo što se meni dogodilo. Mislim da je dosta važno da ljudi znaju to, osjećam se kao da živim u SAD-u, ‘nedajbože’ da nogu slomim”, zaključio je.
Mi smo provjerili što kaže zakon. Na službenim stranicama HZZO-a pod sekcijom najčešće postavljenih pitanja može se naći identičan scenarij koji se dogodio našem čitatelju. Što kada se participant ne prijavi u roku od 30 dana po gubitku radnog odnosa ako je to bila osnova po kojoj je imao pravo na osiguranje?
Vrijedi samo 12 mjeseci
“U navedenom slučaju prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja stječu se pod uvjetom da su prethodno jednokratno uplatile novčani iznos u visini doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje,
To vrijedi od dana prestanka prijašnjeg statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju ili od dana prestanka osiguranja u drugoj državi koje osiguranje se ubraja u staž osiguranja u skladu s propisima Europske unije odnosno međunarodnim ugovorom, a najdulje za razdoblje od 12 mjeseci”, pišu.
Kako je i sam čitatelj napisao, mjesečno to iznosi preko 200 eura. I kao što je vidljivo, vrijedi isključivo godinu dana. Alternative su jasne, posao ili brak, druge solucije ne vrijede.
