Starozagrebački govor je sve manje zastupljen kod mlađih generacija, dok oni stariji s ponosom njeguju purgerski. Tu i tamo dogodi se da netko spomene neku riječ koju jako dugo nismo čuli pa zajedno s njom navru i uspomene koje su odavno negdje pospremljene.
Tako je i s jednim dodatkom za obuću u obliku potkovice. Dok bi ga mlađe generacije zasigurno okretale i proučavale sa svih strana, stariji Zagrepčani itekako dobro znaju o čemu je riječ.
“Pronašla sam metalnu kutiju punu ovih ‘potkovica’. Nekada se cipele nisu bacale sa svakom novom sezonom, nego su se nosile dok bi bile nosive. A kako bi izdržale što dulje, na potpetice bi se stavljale ovakve ‘potkove’ da se potpetice ne habaju. A onda si lijepo mogao zaplesati i step”, stoji u jednoj objavi na društvenim mrežama.
‘Tražili smo posebno’
“Špicplehi za obuću” Špic pleh, mislim da se to tako zvalo nekad u Zagrebu”, “Špic pleh, mrzila iz dna duše. Dobijem cipele dva broja veće, u prste uguram vate a đon dobije špic pleh na prstima i petama. Nema šanse da te u povratku s večernjeg izlaska ne čuje cijela ulica, a bome se nisam mogla ni ušuljati u kuću, ako sam kasnila”, otkrili su Zagrepčani u komentarima.
“Špicplehi su bili zaštitnici đona svih cipela s niskom petom i djece i odraslih, a ne samo vojničkih. Špicpleh je bio kao pola tanke potkove i stavljao se na petu i prste. Cveki, čavli sa širokom glavicom, zabijao se posred đona. Mi djeca smo tražili posebno da nam se stavi par komada, zbog klizanja”, prisjetila se Zagrepčanka.
“Metalne potkovice na vrhu cipela. Da se vrhovi cipela ne unište. Tata bil šuster pa znam. To je bio zvonki korak”, nadovezala se još jedna sugrađanka.
