Odlazak u kazalište nije samo kultura, to je oduvijek pomalo poseban događaj na kojem se uostalom i uče pravila ponašanja. Ne čudi stoga da se javnost podigla na noge nakon komentara dijela posjetitelja KD Vatroslav Lisinski koji su nazočili izvedbi slavnog Orašara. Vjerovali ili ne, netko je u ovu dvoranu ponio – čips.
“Ljudi iza nas su, pogotovo tijekom prvog čina, stalno nešto pričali. Nismo se mogle skoncetrirati na balet od glasnog šaptanja u pozadini. Čak je netko otvorio napolitanke i počeo jesti, a negdje prije početka drugog čina nudio se i čips”, napisala je.
Nije jedina koja je primijetila takvo ponašanje. Učinili su to i djelatnici same dvorane nekim neposlušnim građanima. Jasno, vremena se mijenjaju a s njima i običaji, ali trebamo li baš sve deformalizirati? Postavili smo vam stoga pitanje na Facebooku: “Znaju li se Zagrepčani ponašati u kazalištu?”. Odgovori su očekivano šaroliki.
Ima svakakvih ljudi 🧐
Objavljuje Zagreb.info u Utorak, 17. prosinca 2024.
Čips i žvake
Prije samih komentara, moramo barem djelomično “braniti” nepristojne. Možda nisu imali gdje naučiti. Za razliku od etabliranih kazališnih kuća poput Gavelle, HNK i sličnih, kazališta sve češće odbacuju svoju nazovimo to “uštogljenost” i vežu se za opuštenije formate. Primjerice, nedavno smo gledali predstavu u teretani. Premda bi bilo nepristojno u HNK izvaditi bocu energetskog pića i iskapiti ga iz boce, čini nam se da je u teretani takvo što jednostavno – normalno.
Ipak, tišina okupljene publike i činjenica da glumci nemaju ozvučenje su ipak otegotna okolnost i dodatni razlog da se publika stiša. “Bio sam prije par godina sa ekipom u kazalištu Exit. Gledali smo ‘Kako Misliš Mene Nema’. Dva reda iza mene, malo u desno, bila je jedna plava žena koja je tako žvakala žvaku da mi je živac titrao”, napisao je jedan.
Neki su pak indirektno uprli prstom u takozvane “dotepence”. “Zagrepčani znaju. Drugo pitanje je tko sve dolazi na predstave”, napisala je komentatorica na Facebooku. Bilo je i onih s razumijevanjem, koji tvrde kako su svi podjednako krivi za ovakve situacije. “Kao i drugdje – ili su stekli odgoj ili ne.
Poruka na jumbo plakatima razljutila bojne roditelje: ‘Moglo je i bez toga proći’
‘Vremešne gospođe i gospoda’
I sama kazališta i koncertne dvorane morale bi upozoravati i zabranjivati unošenje kaputa, sportskih torbi- izletničkih ruksaka, jela i pića. Nekada, prije potresa, Glazbeni zavod imao je objavljene upute na svojoj web stranici” podsjetio je jedan čitatelj. Drugi je pak jedan od rijetkih koji su na naš upit odgovorili pozitivno, doduše uz jedan “ali”.
“Uglavnom da, znaju! No kad pogledam oko sebe u kazalištu, nažalost vremešne gospođe i gospoda. Oduševim se kada vidim mlade, i da, one mlade koji se primjereno ponašaju”, napisala je. Takvih naravno ima, ali pravo ogledalo pristojnosti mladih možemo vidjeti pri grupnim dolascima tijekom školske godine.
Jedno je sigurno, mladima je kazalište gotovo sigurno zastarjeli koncept. Svijet brzih informacija i kakofonije ne trpi koncentraciju i fokus na jedan ili nekoliko glasova koji se daju u uloge pred gledateljima, bez ozvučenja i ostalih blagodati filmskog platna. A kad smo već kod kazališta, slični bonton moglo bi se primijeniti i na kino dvorane. Premda mljackanje kokica ne smeta glumcima jer su oni svoj posao obavili, smeta drugim posjetiteljima. Kino ili kazalište, bonton treba poštivati.
Zagrepčanku šokiralo ponašanje dijela publike na Orašaru u Lisinskom: ‘Jesu li normalni’
