Kad su 1. svibnja 1886. čikaški radnici izašli na ulice i prosvjedovali zbog radnih uvjeta, nisu ni slutili da će se više od stoljeća kasnije njihova žrtva, koju ju neki platili i životom, obilježavati u vidu Praznika rada. Unatoč pokušajima, pokret se nije mogao zaustaviti i označio je ustanak radništva diljem svijeta u borbi za bolje tretiranje.
Međunarodni je dan rada proglašen u Parizu 1889. te se već od 1890. obilježava u Zagrebu. Nekad su radnici organizirali i odjeveni u najbolja odijela tranparentima hodali gradom, tražeći osmosatne radne dane. Povodom ovog praznika, naše smo čitatelje upitali kakva su prava radnika u Hrvatskoj.
“Teška srca moram reći da ne smatram Hrvatsku kao nekom idealnom zemljom za radnike. Čast iznimkama kojih svugdje ima, ali generalno mislim da puno mi žganaca trebamo pojesti i nažalost da puno godina treba proći da bi bilo bolje i ne mislim samo u financijskom smislu nego više organizacija, poštivanje radnika, davanje prilika onima koji su to i zaslužili i tako dalje i tako dalje”, iskrena je Zagrepčanka.
‘Šefovi i gazde uživaju’
“Radnik nema prava i to nikakva, sve je napravljeno da šefovi i gazde uživaju dok radnik crkava od posla i neimaštine… Sramota… Praznik rada a 60% Hrvatske radi i nema pravo bit doma jer šup*k od gazde rekao da se MORA delat… Dok oni hlade jaja doma i još s*re i prati kroz kamere kak k’o dela na praznik… E a nisu plaćeni k’o za praznik… Jer nije vikend pa dobiju siće… A gazda nagradu… E to je istina ove države… Haha sramota… Mada nikog nije briga za radnike, jer paprika legne na račun…. A šljaker k*tu dobije…”, tvrdi jedan čitatelj.
“Imaju pravo jedino radit… Sve ostalo upitno… Briga o radniku nula, nagrade nula, empatija nula… Poslodavci prokleto zaljubljeni samo u profit… Nula od ljudi… Kraj, nema dalje”, teške su riječi jedne gospođe u komentaru. S njom se slaže i nekolicina drugih. “Nikakva”, “Ima pravo radit tko hoće” i “Kakva prava”, neki su od komentara.
“Nije problem u pravima radnika, nije problem ni u poslodavcima, problem je u svakom radniku, u njegovom obrazu, moralu i svijesti, a malo je onih koji to imaju u punom smislu te riječi. Sve više i više radnika uvlači se u pak poslodavcu, pristaju na uvjete poslodavca koji svakom nemoralnom pojedincu ponudi neku mrvicu koje ovaj objeručke prihvati i radnici koji žele nešto promijeniti nemaju masu, nemaju slogu i ništa ne mogu promijeniti na bolje… Mentalitet ljudi se promijenio, svi postaju sve veći i veći š*pci, prodaju se za par centi, a muda, obraz i moral je daleka prošlost. Zato svaki prosvjed u Hrvatskoj treba podržati, iako je on rijedak, a to samo pokazuje kakvi su ljudi postali. Doslovno kao ku*ve, ali i one imaju više obraza i morala od tih radnika, koji bi se doslovno prodali za 1 €. Evo, takvo je stanje radnika i njegovih prava”, zaključuje čitatelj.
Znate li zašto slavimo 1. svibnja: U Zagrebu se prvi put obilježio prije više od 130 godina
