Iz Gradske uprave izvijestili su da se nakon odluke da žičara na Medvednici bude besplatna za sve Zagrepčane promet žičarom povećao za čak dva i pol puta u usporedbi s istim razdobljem prošle godine.
„Broj izdanih karata u istom vremenskom periodu popeo se sa 63.156 na 155.455, a gotovo 108 tisuća karata iskoristili su Zagrepčani i Zagrepčanke. To pokazuje da je odluka gradske uprave o besplatnoj žičari za građane Zagreba bila ispravna i iznimno mi je drago da oni koriste tu pogodnost“, naveo je gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević.
Ta objava potaknula je Zagrepčane na raspravu o javnom prijevozu u gradu i o tome koje bi još mjere trebao usvojiti ZET kako bi se poboljšala kvaliteta usluge i kako bi se građane potaknulo na korištenje javnog prijevoza.

‘I njima je to eventualno cilj’
“Na kraju su stavili da je žičara besplatna (za građane Zagreba) jer ju je relativno malo ljudi koristilo. Kako bi se slično moglo postići s javnim prijevozom? U smislu da se smanji broj vozikanja autima, a da financije ne trpe pretjerano?”, pita se jedan korisnik na Redditu.
“Mislim da je do sada jedino Radnička fronta predložila besplatni javni prijevoz u Zagrebu. Mislim da je to dobra ideja. Veće korištenje javnog prijevoza je u interesu svih građana, pa čak i onih koji koriste samo vlastiti automobil za prijevoz jer bi se u teoriji smanjile gužve. Ionako se velik broj ljudi šverca i to često bez posljedica, pa mislim da ne bi bila ogromna razlika u financiranju ZET-a iz gradske blagajne. Iskreno, ZET je toliko loš da bi trebao biti besplatan, barem dok ne postane glavni način prijevoza”, smatra jedan korisnik.
“I Možemo je eventualno cilj imati besplatni javni prijevoz, ali to po njima nije tako ubrzo. Mislim, kužim, moraju tonu love uložiti u njega, što zbog opreme, što zbog obnove i širenja pruga, što zbog odvajanja iz prometa. Ali isto tako, u 2021. ZET je uprihodio nekih 350 milijuna kuna iz prodaje karata, naplate linija za druge gradove, a istovremeno je grad pumpao 700 milijuna kuna (tada iznos čitavog prireza) ekstra u ZET”, nadovezao se drugi korisnik.
Zagrepčaninu nije jasno što se događa na cestama: ‘Sve je poblesavilo, više ne znaš’
‘Ljudi bi ga tad koristili i da nije besplatan’
“U međuvremenu su troškovi rasli, znamo da cijena karti nije pratila rast troškova, broj prodanih karti teško da se povećao dovoljno da prati rast cijena, a ZET više ni ne isporučuje uslugu gradovima poput Velike Gorice (s iznimkom međužupanijskih linija), nema više reklama, tako da je i izgubio neke prihode”, podsjetio je.
“Iskreno, s obzirom na to koliko maleni dio prihoda ZET-a dolazi od prodaje karti, i s obzirom na to da se ZET sve više i više fokusira na pružanje usluga isključivo Zagrepčanima, ne vidim pretjerano puno prepreka da u bliskoj budućnosti bude skroz besplatan. Osobito jer bi tim potezom mogao i otpisati dio troškova koje ZET ima (ovih 50-ak članova kontrole bi popilo otkaz, dobar dio administracije, nema više potrebe za radnicima na okretištima, održavanjem validatora, printanjem karti”, predložio je jedan korisnik.
“Uzalud besplatni javni prijevoz ako brzinom, učestalošću i pokrivenošću neće biti atraktivan za korištenje. A ako je atraktivan za korištenje, ljudi bi ga koristili i da nije besplatan. Mnogim ljudima firma pokriva cijenu pokaza”, upozorio je drugi.

‘Reci mi tko nema euro za kartu?’
“A zašto se ne stavi karta €1 za cijeli dan, bolje je ubrat par desetina tisuća eura u danu nego ni jedan euro? Ovako bi svatko koristio javni prijevoz. Hej, €1 za cijeli dan, a opet se slijeva u blagajnu. Reci mi tko nema €1 za kartu? Al svima da je ista cijena karte, i penzićima i strancima i studošima itd.. Isto tako karta za žičaru, neka je €2 ili barem €1,5 po osobi. To je samo mojih dva centa”, predložio je jedan Zagrepčanin.
Dok su neki u raspravi istaknuli da je uvođenje besplatne žičare čin jeftinog populizma, drugi pišu da je korak u pravom smjeru, ali da besplatan javni prijevoz zahtijeva pažljivo održavanje i razinu usluge na kojoj ZET još nije te da je riječ o dugotrajnom projektu koji će zahtijevati i promjenu stava građani od kojih veliki udio redovito ide automobilom na posao.












