Cijene na tržištu nekretnina i dalje rastu, a plaće jedva da prate trendove inflacije na gotovo svim poljima naše potrošnje. Stambeni krediti su realnost za mnoge, tek rijetki mogu kupiti svoju prvu nekretninu u Zagrebu bez nekog oblika zajma u banci, a oni koji za takve kredite nemaju mogućnosti, osuđeni su na najam.
A on je u pravilu skuplji od prosječne mjesečne rate kredita. U Zagrebu je mimo “veze” ili poznanstva gotovo nemoguće naći adekvatan smještaj za ispod 600 nekada čak i više eura. Kako takvi iznosi debelo premašuju preporučljivi omjer koji dajete za stanarinu u odnosu prosječna primanja, Vlada mora intervenirati i to putem programa priuštivog stanovanja.
Program je namijenjen građanima koji nisu kreditno sposobni i ne mogu si kupiti nekretninu – država će uz primjerenu naknadu preuzimati upravljanje privatnim stanovima za dugoročni najam po priuštivoj najamnini te istovremeno u najam nuditi državne stanove. To znači da bi država unajmila stan od najmodavca i mladim obiteljima iznajmljivala po znatno povoljnijim uvjetima, te najmodavcu namirila razliku u cijeni.
Nitko ne želi poslovati s državom
A što kažu vlasnici i građani općenito? Mi smo na Facebooku otvorili raspravu o takvoj ideji, odnosno upitali smo bi ste li sami dali državi stan u najam koji će onda ona dalje iznajmljivati po priuštivoj cijeni, jasno, uz naknadu originalnom najmodavcu. Malo je reći da su građani nepovjerljivi prema državi i njenim namjerama.
“Država je imala jako puno svojih stanova koje je prodala pojedincima za 1 kunu”, piše jedan čitatelj kojem je to više nego dovoljan razlog da se ovakvoj ideji kaže ne, ako ništa, iz principa. Drugi pak pišu da im ne pada napamet to raditi, kažu kako su svoju nekretninu zaradili teškom mukom.
“Ne pada mi napamet. Najprije sam radila od jutra do mraka da bi si priuštiti svojih par kvadrata i da sada to dam državi koja se maćehinski odnosi prema svojem vlasništvu a kako bi se onda odnosila prema mojem”, napisala je uz negativnu ocjenu gospodarenja državnim vlasništvom.
Kao u Jugoslaviji
Neki se prisjećaju Jugoslavije uz misao, ako su mogli oni, možemo i mi. “Neka država gradi stanove pa neka ih iznajmljuje po priuštivoj cijeni. Ako je mogla Juga, može i Hrvatska”, piše tako jedan, a drugi se nadovezuje kako bi takva mjera uvelike utjecala na tržište nekretnina, i to prvenstveno pozitivno za same kupce.
“Država bi trebala masovno graditi stanove za priuštivo stanovanje ili prodavati te iste stanove nama mladima i srušiti ovakvo tržište nekretnina”, komentira. Drugi se pak pitaju što je sa silnim stanovima u vlasništvu RH, pišu kako zjape prazni, bez uporabe, a potreba je više nego očita.
“Većina stanova u vlasništvu države i gradova zjape godinama prazni i propadaju”, jedan je popularnih komentara na ovu temu gdje nismo uspjeli pronaći pozitivnu ocjenu programa i spremnost davanja stana u najam državi.
‘Znam ja i bez države iznajmiti stan’
Za kraj ostavljamo i one koji misle da ako već novaca ima, zašto ga ne dati, namjenski jasno, samim građanima. “Zašto država tih cca 40.000 eura ne pokloni mladim ljudima da budu kreditno sposobni za dići manji kredit i ostanu u državi i stvaraju svoju nekretninu i obitelj a ne isplatiti nekome tko ima 5 stanova da ima još a mladi ljudi od toga nemaju nikakve koristi, i dalje nemaju ništa a a bogati se još više bogate”, pita se.
“Pa nisam maloumna, znam ja i bez države iznajmit stan! Oni u vladi misle da smo mi zaista takve zaostale ovce kao oni. Kojoj budali je tako nešto palo na pamet!”, oštro pak komentira druga čitateljica, samo jedna u nizu od njih preko dvije stotine koji su pronašli vremena za komentar na ovaj prijedlog.
Otišli na more i zaboravili ugasiti klimu: Račun za struju ih je ostavio bez teksta
