Zagrepčani kartali u dvorištu kad su začuli šuškanje: ‘Izlazi iz tame, u bijeloj potkošulji’

Bela, kartanje Foto: Ranko Suvar / CROPIX

Proteklih dana obilježavao se Dan susjeda. Kako su susjedi i međususjedski odnosi svakodnevna su tema mnogih Zagrepčana, odlučili smo podijeliti iskustva koja neki čitatelji imaju sa susjedima. Neki su stanovnici glavnog grada sa susjedima u sukobu i svađi zbog bučenja, glasnih radova te neprimjerenog ili neodgovornog ponašanja.

Jedna je čitateljica podijelila iskustvo sa dvojicom susjeda koje je imala na svojem dvorištu dok se tamo igrala sa sinom. Neprimjereni komentari i ponašanje starijih osoba neugodno su je iznenadili i jedva se suspregnula da im odgovori. Posebno joj je zasmetalo pitanje kad će drugo dijete i komentar da bi trebala odmah poraditi na tome.

Potaknuta ovim člankom, javila se još jedna Zagrepčanka koja se prisjetila kako je u tinejdžerskim danima znala organizirati druženja u domu. “Kad bi starci prešli na more, sestra i ja bi svaki dan zvale ekipu na druškanje. Nije to nikad bilo niš prestrašno, ali znali smo biti glasni i popili bi si”, započela je.

Opasno zagrebačko križanje: ‘Ovdje barem jednom na dan auto za milimetar izbjegne čovjeka’

‘Izlazi iz tame’

“Bili smo klinci, imali 18-19 godina većinom svi, neki i više, svi iz kvarta, baš domaća ekipa, zezancija. Nikad nismo imali problema sa susedima, samo s ovim koji je kuća do nas, jer su spojene kuće na boku. On je glazbu čul iznutra, pa je zval da je stišamo jer bi išel spavati”, dodala je.

“I onda jedna večer kad smo baš odlučili čilati, ispala je drama. Sjedili smo vani, bilo nas je možda osam- devet, ne previše. Na terasici ispred kuće igrali smo Belu, smijali se, čak nije ni muzika svirala”, dočarala je atmosferu dodavši kako je ispred kuće travnjak i ograda, pa glavna cesta. “Prek puta ceste je bil voćnjak, ali netko je prodal zemlju, niknula je zgrada i doselili su se neki ljudi. Nikad ih nismo vidjeli, nikad nikakvog kontakta s njima, to su ljudi koji nisu od snijega čistili ispred zgrade, suseda je jedna tak opala po tome da im je komunalce zvala… Uglavnom, nisu bili dio lokalne zajednice”, pojasnila je. Zgrada ima nekoliko stanova, a jednom od stanara očito je zasmetalo njihovo druženje.

“U jednom trenu, zamislite si scenu, mi sjedimo, polumrak, drveće u dvorištu, u daljini ograda, i odjenom neki čovek izlazi iz tame, u bijeloj potkošulji, kao da nas je promatral tak na našoj lesi, u sjeni ulične lampe. Bilo je to k’o od nula do sto, u sekundi. ‘Bacit ću vam bombu u dvorište, jesam vam reko da se stišate’, zaderao se lik na nas. Niti da bi se predstavio, niti da bi pozdravio, rekao kaj ga muči, zamolio da se stišamo, čak prijetio policijom, bilo kaj”, istaknula je čitateljica.

Mrak u gradu, ilustracija (Foto: Pixabay)

‘Ne želim čut razgovor’

“Nismo ga ranije čuli, da nam je rekao da se stišamo, ali smo se ispričali odmah, klinci, mi smo se baš prestrašili. ‘Ne želim čut razgovor, čuje se cijelo vrijeme razgovor, nemojte da vam bacim bombu’, opet se zaderao, pa otišao”, detaljno je ispričala.


“Pitala sam idući dan ostale susjede, iz okolnih kuća, i rekli su mi da se razgovor čuo, ali im nije smetalo”, dodala je. “Nismo tog čovjeka više ni čuli ni vidjeli, ali došla nam je i policija jednu večer, nisu nam otkrili tko ih je zvao. Samo su nam rekli da zatvorimo sva vrata i prozore, da se ne čujemo van. Tad sam im rekla da nam je susjed prijetio bombom, čisto da se zna, ak ju fakat hiti u dvorište”, zaključila je.

Za Zagrepčanina se odmor na terasi pretvorio u napad: ‘Kad se jedna zaletjela na mene’