Međunarodni dan obrazovanja obilježava se 24. siječnja. Svrha obilježavanja dana posvećenog obrazovanju na međunarodnoj razini jest usmjeravanje pozornosti vlada i naroda na dostupnost obrazovanja kao sredstva za izlazak iz siromaštva.
Povodom međunarodnog dana u redakciju nam se javio jedan profesor i uputio svoju poruku iz kuta prosvjetnog radnika. Radi u jednoj zagrebačkoj školi kao učitelj povijesti.
‘Moja supermoć je podučavanje’
“Moja supermoć je podučavanje“, može se čuti iz usta učitelja. Kada bolje razmislim, zaista se i osjećam kao da imam supermoć podučavanja i da ću obilježiti nečije živote, nadam se pozitivno. I stvarno volim taj posao.
Istaknuo je kako je profesor povijesti postao jer od ranog djetinjstva voli povijest i nikada je nije imao potrebu „bubati“. Povijest ga je, kaže, dolazila prirodno i fascinirala ga je ljudska prošlost pa ističe kako mu je povijest mi je u venama.
Novi trend u školama Zagrepčanima diže kosu na glavi: ‘Djecu treba prvo odgajati’
“Ono s čime se svakodnevno susrećem je gomila problema. Od podcjenjivanja pojedinaca do toga da mi djeca često postavljaju pitanja: „A što će nama povijest?, Zašto je mi uopće učimo kada sve imamo na internetu?“ I uzaludno im objašnjavam da internet može i nestati, ali znanje u njihovim glavama će i dalje ostati. Jer oni su djeca pametnih telefona i za njih su vezana više nego za majčinu pupčanu vrpcu”, istaknuo je neke od problema.
‘Glava im je stalno u ekranima’
Problem u školama koji se posljednje vrijeme najviše ističe, muči i ovog profesora, a to su mobiteli.
“Glava im je stalno u ekranima i često im znam kazati da mobitel odlože i da žive svoj život, a ne da žive život u ekranima. Išao sam toliko daleko da sam na vrata svoje učionice stavio znak da je u učionici zabranjeno korištenje mobitela, a isti znak sam stavio i u učionici.
Prije mojeg sata mobitel su dužni odložiti u kutiju koja se nalazi na stolu kako bi se barem na 45 minuta maknuli iz virtualnog svijeta. I većina to poštuje, nažalost neki se prave gluhi, a ja nemam pravo uzeti taj mobitel.”
‘Većina djece je nepristojna’
Sljedeća stvar koju ističe je odgoj djece i njihova pristojnost.
“Također, većina djece je danas u najmanju ruku nepristojna. Pričaju pod satom i neprestano ometaju nastavu, rijetko slušaju pa ih se neprestano mora umirivati. Neka znaju ustajati i šetati po razredu pa trebaju svake dvije minute piti vode ili ići na zahod”, poručio je pa nastavio o zabludama koliko školski profesori rade.
Kaže kako učiteljski posao ne završava sa zadnjim satom, već posao svakodnevno nosi kući. Nakon što dođe kući smišlja kako bih djeci mogao približiti gradivo sljedeće lekcije.
Majka iz Zagreba užasnuta kćerinim društvom: ‘Roditelji ju uče kako da se ne napije’
“Imam osjećaj da su ponekad svi pokušaji uzaludni. Po pravilniku ispit sam dužan najaviti najmanje dva tjedna ranije. I ispitivanje najavljujem ranije, a kad ispitujem pokušavam ih ne zamarati svakim detaljem, ali ni to im se ne da.
Ne rješavaju ni zadatke za domaću zadaću pa ih stalno moram provjeravati jer ne shvaćaju da domaća zadaću služi za vježbanje, da ta pitanja kasnije mogu biti i u ispitu, a ne za kaznu. Jedan učenik me pitao: „Učitelju, kada smo mi to učili?“ jer naravno nije na satu ništa slušao”, požalio se na učenike.
“Ponižava nas se”
Nezadovoljan je plaćom kao i većina prosvjetnih radnika.
“U posljednje vrijeme puno se govori o novim koeficijentima i na njima se vidi kako nas se ponižava. Svaka čast drugim zanimanjima, ali jedan učitelj ne može imati manji koeficijent od nekoga tko se bavi konjima”, požalio se, a smetaju mu i velika prava roditelja.
“Prije Nove godine u Saboru je na brzinu donesen novi zakon pa sad roditelji mogu u e-dnevniku opravdavati djeci sate do tri dana. U šali znamo govoriti kako bi bilo najbolje da donesu zakon da roditelji mogu sami i ocjenu upisati pa da završimo s tim.”
Evo kakvi su ljudi roditelji učenika koji tuku profesore: ‘Prijeti da više nigdje neću raditi’
Zabluda o praznicima
Zabluda je, tvrdi ovaj profesor o dugačkim praznicima za profesore.
“Ne zaboravimo na famoznu rečenicu: „Blago tebi, imaš tri i pol mjeseca ljetnih praznika, zimske i proljetne praznike!“, a ja sam na godišnji odmor otišao tri tjedna nakon završetka nastave. No, ne misli nitko kako su to praznici za učenike, da je velika većina učitelja dužna u te dane biti u školi na sjednicama Učiteljskog vijeća, Razrednog vijeća, sastancima, stručnim usavršavanjima i seminarima itd.”
Ističe kako nitko ne spominje nitko koliko kod kuće razmišlja o rješavanju razrednih problema i izazova. Koliko puta broji učenike na terenskoj nastavi i koliko pazi da se nekome nešto ne dogodi.
“Ne znate težinu tog posla dok se ne nađete u njemu. Prije sam i ja mislio da je to sve skupa puno lakše, no istina je puno drugačija”, poručio je.
‘Oni su mi gorivo’
Na kraju svog pisma povodom dana obrazovanja otkrio je što ga ipak drži i tjera naprijed unatoč svim problemima koje je naveo. Kaže kako ima prekrasne djece kojima je također u venama povijest pa dižu ruke i bore se da nešto pročitaju, prokomentiraju i nauče.
“Prošle godine jedan učenik mi se plasirao na županijsko natjecanje iz povijesti i postali smo prilično bliski, a na kraju godine mi je poklonio knjigu i rekao da sam mu bio najbolji profesor u školi.
Upravo zbog takve djece volim svoj posao. Oni su mi gorivo da se nastavim boriti za zemlju znanja. Shvatite da je on vama vjetar u leđa koliko i vi njemu”, zaključio je ovaj zagrebački profesor.
