Sinergija medicine i tehnologije u širem krugu potrošača možda ne zauzima veliku životnu ulogu, ali iza kulisa, ove dvije “grane” se isprepliću kako bi jedna pomoću druge dosegnule svoj maksimalni potencijal. Nažalost, vrijeme medicinskih inovacija nerijetko korelira s vremenima velikih kriza i ratova, a jedna takva oku nevidljiva kriza već godinama tišti naš planet ne mareći za ljudskom rukom iscrtane granice, pa čak ni one prirodne.
Problem onečišćenja zraka sve je češća tema razgovora uplašenih stanovnika koji se pitaju “kakav to zrak dišemo i koliko te dodatne i neželjene čestice utječu na naše zdravlje?”. Na to i slična pitanja pokušavali su odgovoriti stručnjaci na simpoziju MediFER, u organizaciji MEF-a i FER-a.
O čemu je riječ? Kako i piše na službenim stranicama, “na inicijativu studenata Medicinskog fakulteta i Fakulteta elektrotehnike i računarstva, proizašla je ideja za stvaranjem interdisciplinarnog edukativnog sadržaja s fokusom na biomedicinsko inženjerstvo. Kroz kratka predavanja i dvije panel rasprave, sudionici će imati priliku saznati ključne probleme na razmeđi medicine i tehnologije, istražiti aspekte održivosti i steći nova znanja o inovacijama”.
Pluća danas i otprije nekoliko stotina godina
Mi smo pak nešto prije polusatnog predavanja porazgovarali sa prim. dr. sc. Đivom Ljubičićem, dr. med., specijalistom interne medicine i subspecijalistom pulmologije, upravo o našim plućima i utjecaju klimatskih promjena na naše zdravlje. Na upit o tome kako bi izgledala pluća prosječnog čovjeka danas u usporedbi s onima otprije industrijske revoluciju, tvrdi:
“Vjerujte, razlike bi bile zapanjujuće. Pluća – Nekad su ljudi udisali svjež zrak, danas živimo u smogu, prašini, mikro plastici i kemikalijama. Ne pušimo cigarete, ali pušimo grad. Mozak – Nekad više tišine, prirode i sna. Danas buka, ekrani, obavijesti, tjeskoba. Mozak modernog čovjeka doslovno živi u stalnom ‘fight or flight’ modu.
Kralježnica i kosti – Nekad svakodnevni fizički rad, danas sjedimo satima. Rezultat? Bolovi, loše držanje, ukočenost. Mikrobiom i imunitet – Nekad prirodni dodir s bakterijama iz tla i životinja, danas sterilno okruženje, antibiotici i ultra prerađena hrana. Posljedica? Alergije, oslabljeni imunitet, upale. Prehrana – Nekad jednostavna, cjelovita i sezonska”, nabraja promjene naš sugovornik uz zaključak kako smo se promijenili psihički, fizički, metabolički i biološki.
Poduplala se koncentracija ugljikovog dioksida
Naravno, pitali smo se i zašto je to tako. Što tadašnji zrak nije sadržavao, a danas ga sadrži i time šteti našim plućima. “Zrak koji udišemo danas više nije onaj isti ‘čisti zrak’ kakav je bio prije nekoliko stoljeća. Od vremena industrijske revolucije do danas, njegov se sastav značajno promijenio — ne toliko u osnovnim plinovima poput dušika i kisika, koji i dalje čine najveći dio atmosfere, koliko u prisutnosti novih, neželjenih sastojaka koji su posljedica ljudske aktivnosti.
Koncentracija ugljikovog dioksida, primjerice, porasla je s otprilike 280 na više od 420 čestica na milijun, što izravno utječe na globalno zatopljenje i klimatske promjene. No osim plinova koji mijenjaju klimu, sve je više tvari koje izravno utječu na naše zdravlje. U zraku se danas nalaze sitne lebdeće čestice koje nastaju izgaranjem goriva, ispušni plinovi bogati dušikovim oksidima, prizemni ozon koji nadražuje dišne puteve, sumpor-dioksid koji doprinosi kiselim kišama, pa čak i tragovi teških metala poput olova i žive” odgovara Ljubičić.
Dodaje i da ne možemo izbjeći udisanje svih tih neželjenih dodataka. “Zrak je nevidljiv, a upravo zato često zaboravljamo koliko je važno da bude čist. U svijetu u kojem je onečišćenje postalo svakodnevica, borba za zdrav zrak postaje borba za zdrav život”, naglasio je. Dok traje ta borba, zrak je “takav kakav jest” i moramo se naučiti na suživot s takvim “izazovom” dok situacija ne postane barem malo ponošljivija, odnosno, krene na bolje.
‘Bilježi se značajan porast hospitalizacija’
Upitali smo našeg sugovornika i koje sve opasnosti nosi takav industrijski zagađeni zrak velegradova diljem svijeta. Imaju li veće šanse za preživljavanje pacijenti s respiratornim bolestima na selu, daleko od gore navedenih i neželjenih “dodataka”? “Za osobe koje boluju od plućnih bolesti poput astme ili kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB), zrak koji udišu nije samo pozadina svakodnevice – on postaje odlučujući čimbenik njihove sudbine.
Dok medicina sve više napreduje, a terapije postaju sofisticiranije, mnogi zaboravljaju da jedan od najsnažnijih “lijekova” ili, u suprotnom slučaju, najopasnijih otrova, dolazi izvana – iz samog zraka koji nas okružuje. Zagađeni gradski zrak, prepun sitnih lebdećih čestica, dušikovih oksida i ozona, nevidljivo, ali uporno pogoršava stanje osoba s već oštećenim dišnim sustavom”, objasnio je i pritom dodao njegove tvrdnje podupire i statistika.
“Udisanje takvog zraka svakodnevno potiče upalne procese u plućima, izaziva češće napade, povećava potrebu za lijekovima i ubrzava pad plućne funkcije. U gradovima diljem svijeta, bilježi se znatan porast hospitalizacija i smrtnosti povezane upravo s razdobljima veće zagađenosti. Iako se dvije osobe mogu suočavati s istom dijagnozom i istom terapijom, njihova okolina može učiniti ključnu razliku”, piše.
‘Nedostaje sustavna politika kvalitete zraka’
Kad spomenemo Zagreb u kontekstu kvalitete zraka, mnogi se prisjete dramatičnih brojki s internetskih aplikacija koje mjere kakvoću zraka diljem svijeta. Zagreb bi tako ponekad, pogotovo u zimskim mjesecima kada nema vjetra, postao jedan od “najzagađenijih” gradova svijeta. Prije pokoje rečenice o tim mjerenjima, upitali smo dr. Ljubičića kako Zagreb stvarno stoji po pitanju ove problematike u usporedbi s europskim zapadom.
“Kad se Zagreb usporedi s gradovima poput Stockholma, Beča ili Kopenhagena, razlike su očite – ti gradovi već desetljećima aktivno ulažu u smanjenje automobilskog prometa, električna vozila, biciklističku infrastrukturu i obnovljive izvore energije. Zagreb tu tek hvata korak. Što se tiče preventivnih mjera, one postoje, ali se često provode sporadično i bez dugoročnog plana.
Nedostaje sustavna politika kvalitete zraka, javne edukacije o utjecaju zagađenja na zdravlje te oštrije regulacije najvećih zagađivača”, rekao nam je sugovornik. Zimski mjeseci su posebno problematični jer dolazi do pojačanih aktivnosti grijanja u stambenim jedinicama. “Tijekom hladnijih mjeseci često dolazi do nakupljanja lebdećih čestica (PM10 i PM2.5) koje mogu prodrijeti duboko u pluća i pogoršati simptome astme, KOPB-a i kardiovaskularnih bolesti”, otkrio nam je dr. Ljubičić.
‘Internetsko’ mjerenje nije uvijek precizno
Kada je riječ o gore spomenutim aplikacijama za praćenje kakvoće zraka poput najpopularnije IQAir, dr. Ljubičić smatra da treba obratiti pažnju na nekoliko stvari. Prva je svakako ta da dotična stranica prikuplja podatke od službenih mjernih stanica ali i onih privatnih. Iako svi ti instrumenti imaju svoju vrijednost, sugovornik upozorava da rezultati na tim stranicama mogu zavarati.
Ovi manji i široko dostupni senzori pokazuju trenutnu situaciju na mikrolokacijama, ali su osjetljivi na vlagu, temperaturu i blizinu izvora zagađenja, pa mogu prikazati i prenapuhane vrijednosti. Na primjer, senzor pokraj prometne ceste ili dimnjaka može prikazati znatno lošiju sliku nego što je to stvarni prosjek u širem području.
Uz to, valja napomenuti da ove aplikacije ponekad koriste američke standarde izračuna AQI-a (Air Quality Index), koji imaju niže pragove za uzbunu od europskih. Zbog toga zrak koji bi po EU normama bio ‘umjereno zagađen’ može na takvoj platformi biti označen kao ‘nezdrav'”, rekao je.
Odnosi više života od pušenja
Za kraj smo ostavili mjesta kako bi dr. Ljubičić otkrio neke podatke i zanimljivosti sa svog polusatnog predavanja. Po onome što smo pročitali, ne piše nam se baš dobro. “Zagađenje zraka danas uzrokuje više smrti nego pušenje. Prema javno dostupnim podacima, godišnje zbog onečišćenog zraka umre više od 8 milijuna ljudi, većinom zbog bolesti dišnog i kardiovaskularnog sustava.
A brojke i dalje rastu, osobito u urbanim sredinama gdje klimatske promjene dodatno pogoršavaju uvjete — više toplinskih valova znači više smoga, više ozona, više lebdećih čestica. Najviše stradaju djeca”, kaže i pritom još otkriva kako se pojavljuju pacijenti s bolestima koje su tad bile rezervirane za pušače. “Šokantna je činjenica da danas sve više ljudi obolijeva od kroničnih plućnih bolesti iako nikada nisu pušili.
U gradovima s visokom razinom onečišćenja, to više nije rijetkost. Pluća stare i propadaju zbog onoga što udišemo – ne zbog cigareta, već zbog zraka. Klimatske promjene pogoršavaju i društvene nejednakosti. Najzagađeniji zrak udišu najsiromašniji. Obitelji koje žive blizu prometnica, industrije ili u loše izoliranim stanovima izloženije su i zagađenju i ekstremnim temperaturama, a često imaju i manje pristupa zdravstvenoj zaštiti”, zaključuje.
Treba ulagati u sustavna i dugoročna rješenja
Iako su mnogi pokušavali pronaći brzo i efikasno rješenje za problem zagađenja, čarobnog štapića koji će poništiti sada već stoljeća ljudskog djelovanja – nema. Kako nam je na kraju napisao sugovornik, gradovi europskog sjevera su se uhvatili u koštac sa samom srži problema, a to su izvori koji “pune” zrak tim silnim štetnim česticama za nas i naša pluća.
“Najopasnije čestice (poput PM2.5) su nevidljive, tihi ubojice koji svakim udahom ulaze duboko u pluća i krvotok. Gradovi koji postižu rezultate ne oslanjaju se isključivo na tehnologiju, već na hrabre odluke. Oslo, Kopenhagen, Freiburg, Singapur – svi oni ulažu u smanjenje prometa, električna vozila, biciklističku infrastrukturu, obnovljive izvore energije i bolju izolaciju zgrada.
Rješenje nije u ‘čudesnom stroju’, nego u promjeni sustava. Jer na kraju, najbolji pročišćivač zraka nije onaj koji stoji na ulici i ‘usisava’ čestice. Najbolji je onaj koji se nikad ne mora uključiti – jer zrak oko nas već je čist”, zaključuje.
