Zagrebački liječnik otkrio kako je izgubio majku zbog propusta doktora: ‘Lagali su i ponavljali isto’

dr. Gordan Kustović (Foto: Tomislav Kukec)

Ljudi koji bi mogli još poživjeti, u Hrvatskoj umiru jer im se zbog njihove starosti ne pruža potrebna medicinska skrb. Uvjeren je u to dr. Gordan Čustović, po struci liječnik koji je nakon smrti svoje majke Kate pokrenuo niz pravnih postupaka kako bi dokazao da bi njegova majka danas bila živa da su liječnici samo postupili onako kako su trebali prema pravilima medicinske struke. Pritužbe pacijenata na rad medicinskog osoblja čujemo često i čitamo o njima u raznim medijima, no rijetkost je da to ovako otvoreno govori jedan liječnik, što slučaju svakako daje dodatnu težinu.

Sve je počelo, kazuje nam, prije dvije godine. Imala je majka i ranije zdravstvenih problema, uključujući višestruke no u lipnju se njeno zdravstveno stanje naglo pogoršalo. U ponedjeljak 11. lipnja 2023. majku je zbog hematurije, odnosno krvi u mokraći, odveo u Hitnu urološku ordinaciju KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu. Dežurni urolog joj je nakon pregleda propisao antibiotik te zakazao kontrolu u petak kako bi se napravila cistoskopija. Katino se stanje iz dana u dan, uslijed djelovanja antibiotika, poboljšavalo, no u četvrtak navečer počela je patiti od psihičkih i neuroloških problema.

Postala je smetena, dezorijentirana, vrlo teško je gutala, čak i običnu vodu. U petak ujutro bilo je još gore. „Praktički sam joj jedva dao antibiotik i ostalu kroničnu terapiju. Mami sam izmjerio tlak, bio je 60/40. Odmah sam pozvao Hitnu koja je majku odvezla u KBC Sestre Milosrdnice. Oko 15.30 i sam sam otišao u bolnicu, gdje su mi rekli da je prebačena u Hitnu urološku i da idem tamo. Kad sam stigao, rekli su mi da je mama već otpuštena iz bolnice i da ju je sanitet odveo kući! Nitko me nije ni nazvao, a sam skrbim o mami koja je nepokretna. Odjurio sam kući i zatekao mamu i sanitet. Vidio sam da je njeno stanje nepromijenjeno“, počinje priču dr. Gordan Čustović. Šokiran, odlučio je otići u bolnicu po pojašnjenje. Primila ga je liječnica koja je obradila majku (podaci poznati redakciji).

Gordan Kustović i majka Kata (Foto: Tomislav Kukec)

Najrcrnje slutnje su se obistinile

“Bila je drska, bahata, rekla je da je mama otpuštena u stabilnom stanju. Izjavila je to pred svjedokom, mojim prijateljem Lagali su da je majka primila infuziju, a toga nema u dokumentaciji, napisali su krivi antibiotik, samo su mi ponavljali da je ona ‘u visokim godinama i da se to dešava’, a nisu mi mogli reći ni zašto je opet poslana u Hitnu urološku kada je tamo već obrađena? Kod ove druge posjete u petak, dežurni urolog je ustanovio bitno poboljšanje te da nema potrebe za daljnjom urološkom obradom“, prisjeća se dr. Čustović.

Umjesto da je, ističe, vrate na dodatnu obradu u OBHP otpuštena je s urološkom dijagnozom. S obzirom na pogoršanja stanja, istog dana je Hitna pomoć ponovno morala intervenirati i transportirati je u OHBP gdje su joj ovaj puta dali infuziju i napravili RTG dijagnostiku srca, pluća i CT glave. Kaže kako su gotovo svi liječnici ignorirali naglo pogoršanje majčinog mentalnog stanja koje je nastupalo naglo, pripisujući to staračkoj demenciji, a ne deliriju koji može nastupiti kao posljedica niza drugih uzroka, a najčešće se radi o upalnim procesima gdje je jako važno žurno utvrditi gdje je žarište. Njegove najcrnje slutnje su se i obistinile.

Kako su prilikom oba prijema u OBHP liječnici smatrali da nema indikacije za hospitalizaciju, majka je hospitalizirana na odjelu psihogerijatrije Psihijatrijske bolnice Vrapče. Dan nakon otpusta, početkom srpnja, došlo je do iznenadnog i teškog pogoršanja stanja. „Hitna pomoć majku je odvezla na OBHP i taj put su joj konačno ultrazvukom pregledali abdomen. Dijagnosticirana joj je gangrena žučnjaka kao teška komplikacije nedijagnosticirane upale žučnjaka”, kaže dr. Čustović. Ta se upala mogla, kaže, odmah dijagnosticirati tijekom dvije hospitalizacije u lipnju, samo da su liječnici povezali psihičke i fizičke simptome i da su njegovoj majci osim pluća i glave pregledali i abdomen. Kata je u stanju životne ugroženosti, operirana, operacija je prošla dobro, te je nakon buđenja iz anestezije bila vedra i svjesna. No, ubrzo je počela agonija, majka je razvila sepsu, njezino se stanje dramatično pogoršalo te je prebačena u jedinicu intenzivnog liječenja.

Zagrepčanin godinama živi u agoniji: ‘Spašavali su me četiri sata’

‘Bila mi je strašna pomisao’

“Spojena na aparate, uključujući respirator, uz rijetke trenutke kada nje bila pri svijesti i mogla komunicirati samo očima, provela je tako tri mjeseca dok nije preminula. Nije mogla govoriti spojena na respirator, teško nagluha jer je tijekom rata bila ranjena granatom te joj je sluh od detonacije bio oštećen. Pisao sam joj da može pročitati što joj želim reći. Bila mi je strašna pomisao kako se je uopće osjećala, o čemu je razmišljala u trenucima kada je bila svjesna, a nije mi to mogla reći. Samo bi me ljubila kada bih joj prislonio obraz na usne. Za razliku od onih koji joj nisu pomogli na vrijeme, liječnici u Jedinici intenzivnog liječenja bili su iznimno profesionalni i jako su se trudili poduzimajući sve što je moguće“, prisjeća se tih teških trenutaka liječnik.


Nema kojoj se instituciji nije obratio, od Nastavnog zavoda za hitnu pomoć Grada Zagreba, bolnice, pa sve do Ministarstva zdravstva. Svi su tvrdili kako je majka dobro zbrinuta osim što je „komunikacija liječnika možda mogla biti bolja“, negirajući bilo kakvo pogrešno postupanje. Njegova odvjetnica je angažirala i hrvatskog vještaka koji također nije utvrdio propust, da je prilikom oba pregleda u istom danu u OHBP-u Kati Čustović propušten pregled abdomena ultrazvukom te nije na vrijeme dijagnosticirana upala žučnjaka a imao je pred sobom kompletnu medicinsku Komplikacije uslijed sepse, višemjesečno ležanje, sve to predstavljalo je pravu agoniju, kako za pacijenticu u visokim godinama, tako i za njezinog sina koji je zbog nesavjesnog liječenja Državnom odvjetništvu i policiji predao kaznenu prijavu protiv uključenih liječnika i bolnice, a o svemu je obavijestio i Pučku pravobraniteljicu. Kata Čustović preminula je 22. listopada 2023. u Sanatoriju Čorluka u dobi od 89 godina.

„Moja pokojna majka je tijekom svih prijama u bolnicu etiketirana kao dementna, iako je svaki put dolazila u akutnom smetenom stanju koje je bilo posljedica infekcije i nastupalo je naglo. Kada sam snažno protestirao kod liječnice koja je majku 16. lipnja otpustila iz bolnice onesviještenu, bez da joj je pomogla i nije našla indikaciju za daljnje bolničko liječenje, rekla je ‘pa što hoćete, ona je stara i dementna’.

Bolnica ilustracija (Foto: Unsplash)

Njegova majka je cijeli život pomagala bolesnicima

Iako se ne bi smjelo uopće propitivati ima li pacijent s demencijom pravo na adekvatnu medicinsku pomoć, imam i nalaz psihijatra iz 2022. koja je utvrdila da je majka psihički sposobna te da nema osnova za oduzimanje pravne sposobnosti“, priča nam Čustović dodajući kako je i Pučka pravobraniteljica uputila niz dopisa svim institucijama, no svi su se pravili kao da pogreške nije bilo.

“Međutim, iz tijeka događanja i prepiske bilo je vidljivo koliko hrvatske institucije, Ministarstvo zdravstva, ni najmanje nisu uvažavali njezine dopise niti poštivali rokove koje im je davala za dostavu očitovanja. Zbog svega je Čustović angažirao i neovisnu vještakinju prof. dr. sc. Andrejku Sinković iz Maribora, koja je pregledala kompletnu dokumentaciju. “Utvrdila je opetovane propuste u radu bolnice tijekom 2023. godine. U zaključku između ostalog navodi da postoji „velika vjerojatnost da bi rizik od razvoja sepse i septičkog šoka bio manji da su žučni kamenci otkriveni prije razvoja akutnog gangrenoznog i flegmoneznog kolecistitisa ako bi se žučni kamenci ranije uklonili“.

Dr. Čustović kaže kako je ovog puta na vlastitoj koži, a što je još gore – na vlastitoj majci, osjetio koliko su hrvatski liječnici zaštićena kasta. Još mu to teže pada jer je njegova majka Kata Čustović kao viša medicinska sestra cijeli svoj radni vijek provela pomažući bolesnicima i educirajući buduće medicinske sestre u srednjoj medicinskoj školi, a da bi, kaže, završila kao žrtva nečije nebrige i neprofesionalizma.

Golema tuga, ovako živi jadna baka iz Zagreba: ‘Kći mi nije došla godinama’

‘Zakazali su svi’

Tužiteljstvo je odbacilo njegove prijave, a tu odluku je temeljilo isključivo na iskazima ravnatelja i v.d. pročelnika OHBP-a te mišljenjima povjerenstava Hrvatske liječničke komore koji su, kaže naš sugovornik, svi odreda štitili liječnike. Zbog ignoriranja rokova koje je u svojim dopisima davala pučka pravobraniteljica, podnio je i tužbu protiv tadašnjeg ministra zdravstva Vilija Beroša zbog kršenja Zakona o sprječavanju diskriminacije. Prekršajni sud je ekspresno odbacio tužbu uz, kako kaže dr. Čustović, „bizarna objašnjenja poput onog kako nije moguće utvrditi kada je ministar otvarao mailove s dopisima Pučke pravobraniteljice, a odluke tužiteljstva donesene su tako da se dr. Čustovića nikada nije niti saslušalo kao svjedoka. Također, ignoriran je dokument, vještačenje neovisne medicinske stručnjakinje iz Slovenije.

“Zakazali su svi, od liječnika, do Ministarstva, Hrvatske liječničke komore i tužiteljstva. Pučka pravobraniteljica poduzimala je sve u skladu s njenim ovlastima, ali su i nju institucije ignorirale. Vršitelj dužnosti pročelnika OBHP je u svom očitovanju čak naveo da je ogorčen što se uopće daje mogućnost da se netko žali na postupanje zdravstvenih radnika! Svoju mamu ne mogu vratiti niti mogu izbrisati patnju kroz koju je prošla, a ne mogu zanemariti ni moju traumatizaciju koju sam prošao čitavo to razdoblje.

Sve što poduzimam je da se ovakvo nešto ubuduće ne događa starijim osobama kada su bolesne i iziskuju korektnu i profesionalnu zdravstvenu skrb. Ovaj slučaj je pokazao koliko je potrebno podizanje razine svijesti o ovom problemu, a to je da se neodgovorni liječnici prestanu osjećati nedodirljivi kada, umjesto da pomažu bolesnicima, osobito onima starije životne dobi, nanose pogubnu štetu. Praksa da se građanima starije životne dobi uskraćuje adekvatna pomoć ‘jer bio ionako umrli’ je neprihvatljiva. Mora se prestati s diskriminacijom pacijenata s demencijom ili kliničkom slikom delirija u demenciji. Nužno je znati i razlikovati ta dva stanja, jer ovo drugo je hitno stanje koje može dovesti do smrtnog ishoda ako se žurno ne napravi sva potrebna dijagnostika. Potrebno je uvođenje strogih protokola u odjelima hitnih bolničkih prijema sa zadanim pretragama, a ne da one ovise samo o subjektivnoj prosudbi pojedinog liječnika. Na primjeru moje mame je vidljivo koliko je to pogubno“, zaključuje liječnik. Iz Kliničke bolnice Sestara Milosrdnica odgovorili su nam kako se na navode ne mogu očitovati radi obaveze čuvanja liječničke tajne. Preostaje nam onda pitati se koga u ovom slučaju ustanova “liječničke tajne“ štiti – pokojnu ženu ili sustav koji je za njenu smrt odgovoran?