U Ilici je nedavno otvoren novi muzej, koji ponovno otkriva mistične priče koje su pričali naši stari, a su pune vila, zloduha, uroka i raznih drugih praznovjerja, ali su isto tako zanimljive i važno obilježje kulture naših starih.
Riječ je o Muzej zaboravljenih priča, čiji je osnivač ilustrator i grafički dizajner Zdenko Bašić, koji nam je otkrio da je oduvijek zaljubljenik u narodnu predaju, pogotovo kad su u pitanju upravo ovakve “zaboravljene priče”.
Muzej se sastoji od šest soba, od kojih svaka priča o poglavlju iz starohrvatske mitologije, ali isto tako i iz urbanih legendi koje su stoljećima kružile našim predjelima. Razgovarali smo s osnivačem ovog jedinstvenog muzeja i on nam je ispričao legende koje se u Zagrebu pričaju s koljena na koljeno. Kroz idućih nekoliko tjedana svaki tjedan donosimo jednu takvu zagrebačku “zaboravljenu priču”.
Zagrebačke coprnice
Zagrebačke coprnice vjerojatno su nam najpoznatije iz pera književnice Marije Jurić Zagorke koja je priče o njima popularizirala serijalom romana Grička vještica. Međutim, priče o vješticama u Zagrebu šire se puno duže, a kako nam priča osnivač Muzeja zaboravljenih priča, mnoge bakice s kojima je za vrijeme svog istraživanja razgovarao o zagrebačkim legendama, doista su vjerovale u njih.
Vještice ili coprnice u legendama obično su opisivane kao žene koje su sklopile neki dogovor s vragom, zbog čega im je dana moć da na druge bacaju uroke. Prema drugim pričama one su same već po rođenju ureknute, što im se može vidjeti u očima i to im daje nadnaravnu moć nad ljudima i prirodom. Moguće je da su priče o coprnicama nastale kao rezultat situacija u kojima su se žene bavile znanošću (što nije bilo dopušteno u srednjem vijeku), a poznato je da su i kivni susjedi znali prijavljivati nedužne ljude da su vještice, kako bi na njih natjerali inkviziciju.
Bašić nam je ispričao o mjestima u Zagrebu gdje su se prema legendama okupljale vještice, koje su zajedno prikupljale predmete potrebne za izradu magičnih napitaka i bacanje mračnih čini. Takva mjesta obično bi postajala ukleta, ili su tako barem stari Zagrepčani vjerovali, a reakcija na to je obično bilo postavljanje križa ili izgradnja kapele, što bi, prema vjerovanju, poništilo kletvu.
‘Noću su se mogle vidjeti povorke mrtvaca’
“U Zagrebu su se vještice prema pričama okupljale na križanju Radićeve i Jurjevske, gdje se nalazi Popov toranj i kapelica Svetog križa. Ondje su tad bili poljski putevi, a stari Zagrepčani su pričali da su se noću mogle vidjeti povorke obezglavljenih mrtvaca”, ispričao je Bašić.
Posjetili smo Popov toranj preko puta je kojeg Škola za klasični balet, a iza se nalazi napuštena zgrada koja čak i tijekom dana izgleda pomalo jezivo. Nakon toga Bašić nas je uputio na Jurjevsko groblje, s kojeg je većina spomenika prebačena, no kako nam je ispričao, ljudi pokopani ondje nisu bili prebačeni sa svojim grobovima.
“Neke spomenike su odnijeli na drugo groblje, a neki su još ostali. Ali mrtve nisu premještali. Zbog toga su počele kružiti priče da je groblje ukleto”, pojasnio nam je. Jurjevsko groblje nalazi se kraj Crkve svetog Jurja i dio je Perivoja srpanjskih žrtava. Posjetili smo ga i ondje se sad nalazi tek nekoliko starih grobova i spomenika.
Ukleta groblja
Zanimljivo je da se groblje nalazi na strmoj padini, a Bašić nam je ispričao da su se njome znali kotrljati lijesovi. “Prema legendi, na lijes coprnice sjele bi duše svih koje je ona proklela i zato bi on bio teži nego što fizički jest. Zato su se u pričama lijesovi coprnica znali skotrljati niz padinu. Takva je priča kružila i o Rokovom perivoju gdje je strmina okrenuta prema Britancu. Danas se tamo još nalazi kuće neke starije dosta osebujne žene. Osim toga zanimljivo je da je kružila priča da su na Jurjevskom groblju bili pokopani najutjecajniji zagrebački masoni”, ispričao je Bašić.
Strava na zagrebačkom Miroševcu: Vandali provalili i opljačkali 15 grobnica
Vještice su se prema pričama skupljale i na križanju Karažnika i Dubravice i to do 1970.-ih. Ondje su potok i kurija Junković, koja je sad u privatnom posjedu te plemenitaške obitelji. “Ulica Karažnik bila je izrazito opasna i stari su govorili da je za put njome potrebno puno ‘kuraža’, od toga je i dobila ime. Ondje su često prolazili trgovci jer je to bio glavni put do Zagorja. Zato su onuda kružile bande razbojnike. No kružile su i priče o obezglavljenim mrtvacima”, otkrio je Bašić priče koje je čuo o toj ukletoj ulici.
Posljednje vještice u Zagrebu navodno su spaljene na Zvjezdišću na Tuškancu, gdje se danas nalazi figura Charlieja Chaplina. Osim toga zanimljivo je i da je Turopoljski kaštel bio kaznionica u kojoj su držane žene za koje su vjerovali da su vještice.
