Pod zaštitom da će ostati anonimni, neki se ljudi ohrabre reći ono što bi u suprotnom možda zadržali za sebe. Stoga je stranica “Mamine tajne anonimne i javne” na Facebooku jako popularna, jer mnogima daje slobodu pitati, komentirati ili tražiti savjet vezan uz određene teme.
Tako je postupila i jedna vjeroučiteljica, koja vjeronauk predaje u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi. “Osjećam potrebu ovdje napisati da sam iskreno zgrožena imenima današnje djece. Gotovo nijedan učenik u školi kojoj predajem nema hrvatsko ili neko tradicijsko kršćansko ime. Većina djece nosi strana, moderna ili neka meni nepoznata imena, a neka su toliko neobična da ih je i nama učiteljima teško izgovoriti”, napisala je ona na popularnoj stranici.
“Gdje su nestali Ivan, Tomislav, Marija, Ana, Hrvoje? Imena koja imaju povijest, vjeru i značenje, koja su bila dio naše hrvatske tradicije desetljećima? Danas se, uz to, od svakog imena radi neka izvedenica, kao da je sramota nazvati dijete jednostavno i jasno, nego se mora dodati slovo, promijeniti slog, izmisliti nešto posebno. A to često nema nikakvog smisla i samo stvara zbunjenost”, pojasnila je.
‘Imate u školama puno većih problema’
“Znam da imena svoje djece više ne možete mijenjati, i ovo nije napad ni osuda. Pišem ovo samo kao učiteljica koja svaki dan radi s djecom, iz brige i potrebe da kao društvo malo zastanemo i razmislimo kome i čemu pripadamo, gdje su naši korijeni, koje smo vjere Možda netko tko tek očekuje dijete pročita ovo i odluči svom djetetu dati ime koje ima dubinu, vjeru i povezanost s našim identitetom, a ne samo zato što je nešto neobično ili moderno. Možda je vrijeme da vratimo dostojanstvo i ljepotu imena koja su iznjedrila generacije naših predaka”, zaključila je ona. Njena je objava potaknula pravu lavinu komentara, a nije se svima svidjelo što je napisala.
“Imam petero djece, svi imaju hrvatska imena. Ali zapravo hoću reći da se ne tiče ni Vas ni mene kako će tko nazvati dijete. Preporučam da se bavite nasiljem u školi, mislim da je to puno veći problem od imena djece”, napisala joj je jedna majka. “Gospođo draga, imate vi u školama puno većih problema od toga kako smo mi nazvali svoju djecu. Pusa od Ines, Brune i Ellie”, još je jedan komentar.
“Cijenjena profesorice, Hrvatska je demokratska sekularna država, a Vi kao profesorica religije budite primjer iste i ne osuđujte tuđe izbore koji vas se ne tiču…”, piše jedna gospođa. “Kao vjeroučiteljica vjerujem da znate da ni Tomislav, Ivan, Ana, Marija itd. nisu hrvatska imena, nego pohrvaćena imena (grčka, židovska, xx) koja su se, eto, ustalila u određenom periodu povijesti, a kako će se ustaliti i neka druga”, tvrdi pak ova majka.
‘Pretjeruje se’
No, neki su stali u njenu obranu. “Bravo. Ne obazirite se na ružne komentare”, napisao joj je netko. “Točno i istinito. Kao da su naša imena manje vrijedna, ili vlada neko glupo pomodarstvo”, “Istina” i “Slažem se. Naravno, njihova stvar, ali pretjeruje se oko svega, tako i oko toga”, pisali su.
“Slažem se s vama! To je samo dokaz duhovnog stanja nacije. Tradicionalno, izvorno, kršćansko se smatra zastarjelim i dosadnim. Sve dok se ne promjeni struja svijesti kao i duhovno stanje većine, imat ćemo strana imena, transrodne ili one koji ne znaju šta su dok ne odluče, kao i one kojima je obitelj kao zajednica muškarca i žene dosadna i zastarjela! Pozdrav od Jakova, Marije, Josipa, Leona, i Ivana”, zaključila je jedna žena u komentaru.
