Nesvakidašnje i prije svega jako zanimljivo arhitektonsko rješenje izvedeno je na području zagrebačkog Cvjetnog naselja. Naime, iako se na prvu može činiti da se radi o jednoj kući, zapravo je riječ o projektu naziva Uska kuća, odnosno zasebnoj jedinici koja se nastavlja na drugu kuću.
Iza cijelog projekta stoje arhitekti Dina Vulin Ileković i Boris Ileković koji su nam objasnili kako je tekao proces izrade te na što su sve osobito ponosni. Inače, Uska kuća široka je samo 265 centimetara, a nominirana je i za nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) Drago Galić.
“Ideja je proizašla iz urbanističke mogućnosti gradnje polu-ugrađenog objekta naslonjenog na postojeću dvokatnicu u nizu. Dodatni je motiv atraktivnost položaja jer je parcela s tri strane okružena pješačkim površinama. Male kuće čine posebno arhitektonsko poglavlje u sklopu teme individualnog stanovanja te smo uvijek rado analizirali projekte skučenih dimenzija”, objašnjavaju arhitekti.
‘Uvjereni smo da se radi o najužoj kući’
“Gradnja se odvijala nakon zagrebačkog potresa, a kako je objekt naslonjen na susjednu kuću iz 1960-ih, vrlo važan aspekt bio je što bolja stabilizacija susjednog objekta na potresno opterećenje. To se postiglo konstruktivnim povezivanjem tih dvaju susjednih nosivih zidova (novog i postojećeg) što pridonosi ukupnoj otpornosti na potrese.
Drugi ograničavajući čimbenik je visoka razina podzemne vode pa je ulazna, suterenska etaža iskorištena isključivo kao ulazni prostor, bez drugih sadržaja koji bi eventualno mogli biti ugroženi podizanjem razine vode. Kao i kod svake interpolacije potreban je oprez prema postojećoj konstrukciji koju se ne smije statički ugroziti tijekom izvođenja građevinskih zahvata”, naveli su arhitekti, a zatim su se osvrnuli i na navode o tome da se radi o potencijalno najužoj kući u Zagrebu.
“Uvjereni smo da se trenutno radi o najužoj kući koja funkcionira kao zasebna i cjelovita stambena jedinica u Zagrebu. Unutarnja širina od samo 2,65 metara bila bi manje ekstravagantna npr. u Japanu gdje ima i užih rješenja, no na europskom je prostoru ovakva širina rijetkost. Rado bismo se bavili sa sličnim zadatkom i na drugim lokacijama. Kuća je građena za člana obitelji koji najviše vremena provodi u radu”, poručili su arhitekti.
Najveće prednosti
Nadalje, arhitekti su objasnili koje su sve prednosti takvog, ‘uskog’, načina gradnje. “Iz malog tlocrtnog otiska i malog zahvata u prostoru proizlazi manja cijena gradnje i jednostavnije održavanje s manjim troškovima – sve su to velike prednosti, uz komfor koji karakterizira tzv. individualno stanovanje – poseban ulaz, predvrt ili parkirališno mjesto, nezavisno korištenje energenata, mogućnost ozelenjene površine u dvorišnom dijelu parcele i sve ostalo što povezujemo sa stanovanjem u obiteljskoj kući”, naveli su.
“Mislimo da bi se u Zagrebu moglo pronaći dobrih lokacija pogodnih za gradnju kuća u nizu. Neovisno o širini pojedinih jedinica koja može biti četiri ili čak šest metara, to je prijelazni model stanovanja koji nosi sve prednosti individualnog stanovanja, pri čemu je znatno financijski povoljniji i jednostavniji za održavanje. Parcele su manje, korištenje prostora racionalnije.
Taj tip stanovanja obično povezujemo sa sjevernijim zemljama, posebice Nizozemskom, no nema razloga zbog kojih se ne bi mogao primijeniti u našem podneblju. Znameniti zagrebački arhitekt Stjepan Planić projektirao je nizove od šest katnica izvedene 1950-ih godina u istočnom dijelu Cvjetnog naselja. Unutarnja širina tih stambenih jedinica je 5,2 m, a dubina 7,5 m. Nije to velika površina, ali dobrim projektom može biti uspješno osmišljena sa svim navedenim prednostima”, objasnili su arhitekti.
‘Mislili su da se radi o proširenju’
“Tijekom gradnje prolaznici kuću uglavnom nisu zamišljali kao vertikalnu cjelinu već kao horizontalno širenje postojećih etaža susjedne kuće odnosno dodavanje ‘po jedne sobe’ svakom katu. Gradilište se nalazilo u neposrednoj blizini škole i vrtića pa su najznatiželjnija bila djeca koja su se i osobno htjela uvjeriti kako je moguće kuću ‘ugurati’ u gabarite koji se vide izvana”, naveli su arhitekti.
Također, Dina Vulin Ileković i Boris Ileković izdvojili su i druge projekte koje potpisuju i na koje su osobito ponosni. “Jako nam je drago kada od korisnika dobijemo pozitivne povratne dojmove na zgradu knjižnice Filozofskog fakulteta (sl. Knjiznica FF) ili hotela Olympia Sky u Vodicama (sl. Olympia Sky). Zadovoljni smo s obnovom vile Baranyai, zaštićenog objekta na Tuškancu, koji sada služi Veleposlanstvu Republike Mađarske (sl. Veleposlanstvo)”, naveli su.
Zaključno, arhitekti su istaknuli dio projekata na kojima trenutno rade. “Trenutno sa velikim zadovoljstvom radimo na Centru za autizam u Osijeku i očekujemo realizaciju Zavičajnog muzeja smještenog u tvrđavi Batarija u Visu”, poručili su.
Ljutiti Zagrepčanin pokazao snimke s gradskog groblja: ‘Ovo je sramota i blasfemija pokojnika’
